Kosovsko porodiljsko prisustvo

Prema aktuelnim kosovskim zakonima porodiljama su prava toliko umanjena da se pre odlučuju na prisustvo na poslu nego na porodiljsko odsustvo.

Mnogo je žena iz Gračanice i okolnih mesta koje rade u kosovskom sistemu. Za one koji ne znaju u srpskim sredinama i dalje funkcioniše i srpski sistem institucija, ali samo neke ispunjavaju svoju funkciju. Ipak, ono što verovatno ne znate je to da su u kosovskom sistemu plate mnogo manje, ovde ih zovu “vaučeri”. Recimo, medicinska sestra ili tehničar u srpskom sistemu će uskoro , sa silnim povećanjima koja su najavljena, imati oko 100.000 dinara. Dok će za isto radno mesto, sa istim radnim vremenom u kosovskom sistemu plata biti oko 400 evra. Prosečna zarada na Kosovu je navodno 450 evra. I kao što je na primeru plata kosovski sistem je jednako lošiji i u smislu porodiljskog odsustva ako se poredi sa srpskim sistemom.

Dakle, porodiljsko odsustvo po ovom sistemu traje 12 meseci. Prvih šest meseci porodilji se isplaćuje 70 odsto od zarade, sledeća tri meseca 50 odsto od prosečne plate na Kosovu, a poslednja tri meseca su , kako zvanično piše, besplatna. Kako je formulisano trebalo bi da su žene srećne jer su bar nešto od tog sistema dobile “besplatno” , pa neka je to i njihova plata, tačnije ne plata!

Ako uzmemo primer sa početka ovog teksta, žena koja je recimo medicinska sestra, ima primanja od 400 evra (možda i malo manje ali hajde da računamo ovako), odluči da drugi put postane majka na Kosovu. Ako tome pridodamo da je jedina zaposlena, odnosno da joj suprug ne radi, a da pritom ima još jedno dete kući priča dobija neophodne detalje. Prvih šest meseci primaće 70 odsto od 400 evra, što je 280 evra. Sledeća tri meseca, s obzirom da je prosečna plata na Kosovu 450 evra primaće 50 odsto od tog iznosa, što znači 225 evra. A poslednja tri meseca jedno veliko NIŠTA. To je način da Vlada Kosova “kosovskim majkama” kaže “hvala” što rađate na ovom prostoru. Naravno da sam ironična. Zar vi ne biste bili da živite sa manje od 300 evra u džepu, dvoje dece i troškovima koji prevazilaze granice normalnosti.

Šta onda žene rade?! Sa onim novcem što im se i daje nekako se i pomire, ali poslednja tri meseca prekidaju porodiljsko odsustvo, mnoge se na posao vrate i posle 6 meseci, jer je neizvodljivo da žive sa tako malim primanjima. Ostavljaju bebe na čuvanje svekrvama, majkama a one koje nemaju kome upisuju dete u vrtić i sa devet meseci! Dakle, primer sa početka teksta postoji i evo šta M.M. kaže za naš sajt.

Predaš je tamo vaspitačicama ona ne zna šta je snašlo,nema pojma gde je, šta je.Sreća pa je bila mirna beba pa se brzo i navikla. Mi moramo tako jer je moja plata jedini stalni izvor prihoda, već skoro deceniju sam u tom sistemu i veoma je loše i nepravedno.

piše naša sagovornica M.M.

Nepravda retko zaobilazi sve majke na Kosovu, problemi su nam isti te na razlike retko i mislimo. Time se uglavno bave muškarci jer se njihovi izvori prihoda ne “kažnjavaju” odlaskom na porodiljsko.

Foto: Priština, avgust 2023.

Trebalo bi pomenuti i da se sve ovo, ovde bi rekli “beneficije” a sve su samo ne benfit, odonose na one majke koje radni odnos ostvaruju preko ugovora o radu. Međutim, ima i onih koje su na “Ugovoru o privremeno povremenim poslovima” te za njih ne važi apsolutno ništa od navedenog. Žene uglavnom posle porođaja moraju da se vrate na posao, a od poslodavca zavisi koliko će biti korektan.

O ovim problemima žene ne govore javno jer “ćuti i radi” je krilatica koja se i dalje koristi. Ili ona “bar imaš posao, znaš li kako je teško doći do posla danas”, “istrpi, dete će da poraste, ništa neće da mu fali” i tako dalje.

A znate šta, faliće mu mama, ljubav, bliskost, nežnost, sve ono što niko ne ume kao mama i što je neophodno za emotivni i mentalni razvoj deteta.

Ako brinete o boljitku ovog društva, neophodno je da majkama date mogućnost da se oporave i da se na miran način bave svojom decom, sistem je u obavezi da majkama to omogući. U suprotnom nije sistem nego njegova imitacija.

Trebalo bi naglasiti da je u cilju “ekonomskog oporavka” Aljbin Kurti, aktuelni premijer Kosova, 2021. godine pokrenuo inicijativu o isplati pomoći porodiljama. Nezaposlene porodilje ostvaruju pravo na 170 evra u periodu od šest meseci, a zaposlene isti iznos u periodu od tri meseca.

I to vam je to. Da li je dovoljno, majke će reći nije, ali ih niko ne sluša ili nisu još dovoljno glasne!

Da bi pobedila potrebno je da ti se smeju i ignorišu te

Ponedeljak je. Počela je još jedna radna nedelja. Na poslu te već uredno čeka hrpa obaveza koje moraš da rešiš, nezadovoljni šef koji takođe nije želeo na posao i saradnici koji su umorni od vikenda koji je naravno kratko trajao. Zažmuri i pritisni delete!

A sada restart. Sve ovo što sam navela možda je slučaj u većini kolektiva ovde, jer prema zaostaloj logici posao i treba da je dosadan i težak, u suprotnom se ne računa da je posao. Zato je potrebno da razmišljate van okvira koje vam nameće društvo.

Baš danas odlučiti da ćeš se sutra potruditi da ne razmišljaš negativno i ne očekuješ samo loše, već da na posao odeš nasmejana i trudi se , a ovo je jako važno, da te ništa sem posla ne opterećuje. Ukoliko si “omašila” i nalaziš se na radnom mestu koje uopšte ne voliš, posao radiš samo zbog finansijske sigurnosti, onda razmišljaj o tome koliko je divan osećaj kada si finansijski nezavisna. Planiraj u šta ćeš uložiti tako teško stečeni novac, planiraj lepe stvari. Biće ti lakše, videćeš!

Foto: Gerd Altmann on Pexels.com

Ali ako nema ni jednog razloga zbog kojeg bi dolazila na posao onda je vreme da razmisliš da pronađeš drugi. Samo se na ovim prostorima i dalje živi u zabludi da je “državni sistem” najbolji. Možda i jeste, ali za koga. Ako si osoba koja ne želi mnogo da radi, a da zato bude plaćena, da bude okružena sličnim profilima nezadovoljnih onda je to pravo mesto za tebe. Ali ako nisi taj tip, ako žarko želiš da ispuniš svoje snove i od toga lepo zaradiš, onda je pravo vreme da napraviš biznis plan i počneš da ganjaš svoj idealni posao. Znaš koji je to posao, onaj koji je zapravo uživanje.

Foto: Kaique Lopes on Pexels.com

Znam da si nesigurna, da će sredina biti skeptična i da te to plaši, ali seti se one Gandijeve:

Prvo te ignorišu, onda ti se smeju, pa se onda bore protiv tebe, a na kraju ti pobediš.

Zato danas odluči da pobediš, a na tom putu ignoriši sve one koji žele da te ometu.

Srećan ti ponedeljak!

Preživeti stres sa doktorkom Vitkin

“Kako preživeti stres” štivo je koje bi trebalo da bude deo “obavezne literature” u jednom delu školovanja. Zbog obima teme i stručnih procena možda bi najbolji uzrast bio studentski. Ali sigurno je da bi svaka žena trebalo da bar jednom, ako ne i u više navrata, pročita knjigu dr Džordžije Vitkin, a evo i zašto.

Tokom osamdesetih želele smo sve da radimo. Devedesetih smo otkrile da i moramo sve da radimo. A sada shvatamo da jednostavno ne možemo više.

Deo iz knjige “Kako preživeti stres”, dr Džordžija Vitkin
Foto: Ženski info

I zapravo u svim novim ulogama, koje su samo pridodate onim već postojećim, žene su samo gomilale teret koji je već bio pretežak. Stres je nešto što oduvek postoji i što će uvek postojati, međutim u “muškoj eri” uglavnom se govorilo isključivo o “muškom stresu”. Ova knjiga se bavi “sindromom ženskog stresa” koji je u mnogome različit od svog “muškog kolege”.

Puno radno vreme provodila sam pod stresom, a pola radnog vremena u osećaju krivice…Kao i većina zaposlenih majki i mene je proganjala lista raznih “trebalo bi”.

Muškarci i žene se potpuno različito i “preispituju” o svojim odlukama, živortnim nedoumicama. Mnoge stvari u životu odrasle žene zavise od vaspitanja, odnosno većina njenih preispitivanja i samokritike dolazi iz perioda kada je bila dete. Vaspitavanje dva različita pola potpuno je različito zato prema istraživanjima koja se navode u knjizi, “od osamnaestog meseca života devojčice bolje kontrolišu svoju narav od dečaka”. Mnoge stvari su i urođene i “dar” su samo ženi.

Ženama je priroda podarila tri složena fiziološka procesa za koje kod muškaraca ne postoji ekvivalent: menstruaciju, trudnoću i menopauzu. To je deo dara – reprodukcije, ali su i uzročnici stresa.

Spisateljica na veoma jasan i činjenicama potkovan način objašnjava svaki od ova tri procesa i prilazi im kao uzročnicima stresa, koji muškarci nekada nisu prepoznavali, pa tako nije ni nauka. Sada su se stvari bar malo promenile.

Žena kroz život prolazi različite stresne situacije. Venčanje je jedna od njih, menjanje doma, navika i života. Kada se žena ostvari kao majka još jedan je veoma snažan period stresa. Novi posao ili odlazak sa starog, selidbe, razvodi, usamljenost ili ponovna udaja. Tinejdžerski period kod dece, odlazak dece iz porodične kuće , smrt partnera ili bližeg srodnika. Sve ovo ali još mnogo životnih situacija Vitkin analizira i predstavlja kao izvore veoma stresnih osećanja kod žene.

Na kraju knjige dobićete i preporuke kako da se nosite sa sindromom ženskog stresa, a spisateljica će vas upoznati i sa sindromom muškog stresa ukoliko želite da i o tome znate više.

Foto: Ženski info

Za kraj ove preporuke ostaje mi da vam ovde ostavim dva običaja naroda koja izuzetno cene majčinstvo, a koje sam pročitala u ovoj knjizi.

U Novoj Gvineji muškarci toliko cene majčinstvo i zavide ženama na njemu da imaju ceremonije u kojima se pretvaraju da se porađaju

Nomadski narod Kung iz pustinje Kalahari već više od hiljadu godina smatra da je odgajanje dece zajednički posao muškarca i žene.

Balkan je Evropa, Evropa je civilizacija, civilizaciji trebaju podučavanja Kunga i Nove Gvineje.

Almedina Skenderi: Biti Romkinja u ovom društvu je izazovno

Intervju radila: Isidora Stojanović

“Ja sam Almedina Skenderi, sedamnaestogodišnja Romkinja iz Lapljeg sela kod Gračanice sa Kosova. Upravo sam završila drugu godinu Gimnazije a sledeću planiram da završim u inostranstvu kao student na razmeni.” Ovim rečima nam se predstavlja Almedina koja je za naš portal govorila o tome kako izgleda biti Romkinja na Centralnom Kosovu, oseća li se diskriminisano, šta su joj ciljevi i čemu stremi.

I: Kako izgleda odrastati na Kosovu, tačnije u mestu u kojem živiš? Šta bi promenila? A šta je lepo?

A: Mesto u kome živim zove se Laplje Selo. To je skromno malo selo sa najljubaznijim ljudima.Moja mama je poreklom iz ovog sela, moj tata je iz Crkvene Vodice, a onda je zbog izbijanja rata morao da se seli i na kraju je doselio ovde sa svojom porodicom. Od malih nogu imala sam posebno mesto u svom srcu za ovo selo. Ono što u njemu najviše volim je to što svako svakog poznaje. Možete da izađete u šetnju i svi će vas zaustaviti da vas pozdrave i pitaju za vašu porodicu. Jedina stvar koju bih promenila u vezi sa ovim selom je zagađena reka. To je jedna stvar oko koje bi se svi stanovnici sela složili.

Foto: Almedina Skenderi (privatna arhiva)

I: Kako izgleda pohađanje škole u ovoj sredini? Da li si se nekada osećala diskriminisano od strane profesora u školi? Ili učenika?

Mi Romi smo vrlo često diskriminisani, od malena dobijamo različite komentare. Ja nisam znala šta je diskriminacija dok nisam krenula u školu. U tom periodu sam bila maltretirana samo zato što sam bila druge nacionalnosti, rase, boje kože i vere. Osećala sam se izostavljenom iz određenih grupa i aktivnosti. Dala sam sve od sebe da budem u toku sa svime, trudila sam se da budem dobar i uspešan đak. Kada sam bila mlađa nije mi bilo lako da učim i izražavam se na drugom jeziku. Neki nastavnici nisu polagali velike nade u romske učenike i uglavnom su ih izostavljali. Nisu ni pokušavali da im pruže pomoć. Trudila sam se da me primete neki nastavnici, nije bilo lako u početku, stalno su mislili da nisam dovoljno dobra i da nemam iste kapacitete kao drugi učenici  pa sam bila izostavljena i dobijala manje ocene. Neki učenici iz mog odeljenja bi komentarisali Rome, nazivali nas pogrdnim imenima i izmišljlali stereotipe o našoj kulturi, neki nas ne bi ni uključivali u različite aktivnosti.

I: Kako si se borila sa svim tim lošim odnosima?

Naučila sam kako da ne gubim vreme i energiju na ljude koji to ne cene. Zato što ljudi treba da nauče da se neće svideti svima i da neće svi voleti da vide kako uspevaju u životu. Tako sam naučila da ignorišem negativne ljude i okružila sam se ljudima koji vide moju vrednost i koji su bili tu za mene bez obzira na sve. Naučila sam kako da živim za sebe, a ne za druge. Zato što imamo jedan život i prekratak je da ga trošimo na ljude koji ne priznaju naše postojanje. Postoji za sebe, to je moja vodilja.

I: Kako izgleda prilagođavati se društvu koje ne govori tvoj jezik. Nema istu kulturu kao ti?

A: U početku, kada sam bila mala, naravno, nije bilo lako biti manjina u školi, imati prijatelje iz druge kulture koji govore drugim jezikom. Vreme je prolzilo a ja sam sve manje obraćala pažnju na to. Sada u današnje vreme upoznala sam ljude različitih kultura iz celog sveta i sklopila prijateljstva sa njima.

I:Koliko je zahtevno učiti na jeziku koji nije tvoj maternji?

A: Bilo prilično izazovno, ali vreme je prolazilo prilagođavala sam se jeziku. I sada je mnogo lakše.

I: Jesi li se susretala sa predrasudama kao pripadnica Romske zajednice?

Predrasude su stalno prisutna pojava u mojoj zajednici. Ljudi formiraju različita mišljenja o Romima koja često nisu tačna. Ljudi koji šire pogrešne stavove o nama misle da ti komentari neće uticati na nas. Ali u stvarnosti zbog njih nas smatraju nižom klasom. Ja sam upoznala neverovatne Rome koji imaju kapacitet i željni su da promene svet na bolje.

Foto: Almedina Skenderi (privatna arhiva)

I: Šta voliš kod svog naroda, zajednice? Po čemu su oni poznati? Kakva je vaša kultura?

A: Romska kultura je veoma bogata. Mi smo grupa ljudi koja potiče iz Indije, a a sada nas ima svuda po svetu. Veoma smo poznati po ljubavi prema muzici i plesu. Moja kultura bogata tradicijom. Volim kako su Romi uvek pozitivni čak i ako su suočeni sa svakodnevnim izazovima. Uvek se suočavaju sa njima sa osmehom na licu. Uvek vide dobro u zlu. Volim takođe to što, svi poznaju jedni druge, svi su tu jedni za druge, uvek dele ono što imaju jedni sa drugima i brinu jedni o drugima jer smo kao jedna velika porodica. 

I: Da li je teško biti devojčica u tvojoj zajednici? Poznato nam je da se brakovi I dalje sklapaju jako rano, šta misliš o tome?

Biti Romkinja u ovom društvu može biti teško i izazovno za neke devojke. Sve zavisi od roditelja. Stariji ljudi vole da čuvaju tradiciju i da je prenose na generacije. Ali mnogi drugi liberalni Romi često ignorišu taj deo tradicije. Roditelji mladim devojkama ne daju priliku za školovanje i pripremaju ih za služenje ljudima jer na kraju moraju da napuste svoju kuću i zasnuju porodicu ponekad protiv svoje volje. Ova tradicija uključuje rane brakove, koji su i danas, nažalost, veoma česti. Poznajem mnogo devojaka mojih godina koje su trenutno udate i imaju svoju decu. Teško mi je da vidim kako se budućnost ovih devojčica raspada zbog tradicije koju njihovi roditelji moraju da slede.

I: Da li se zalažeš za ravnopravnost, a da li je osećaš u svojoj porodici?

A: Uvek podržavam jednakost. Jednakost se smatra jednom od važnih stvari u mojoj porodici. Nema polne diskriminacije . U mojoj porodici smo svi jednaki, svi imamo iste poslove.

I: Tvoja poruka devočicama iz tvoje ali i drugih zajednica i naroda?

Moja poruka svim devojčicama je da uvek budu svoje i da se nikada ne menjaju zbog drugih ljudi. Borite se za svoje snove i budućnost i uvek budite otvorene za nove mogućnosti.

Femicid je najveći problem Balkana

“Srbija, žene i nasilje”

“Muž je pratio, pretio i tukao”

“Svaka treća ubijena žena u Srbiji tražila je pomoć”

“Ubijena žena iz Vranja prijavljivala nasilnika”

“OVO JE UBIJENA ŽENA KOD LESKOVCA. Gordana više puta prijavljivala Kapetana za nasilje”

“Vanbračnu partnerku ubio u stanu na Voždovcu”

“Ubistvo žene nije porodična tragedija već femicid: 48% žena u BiH iskusilo je neki oblik nasilja”

“Svaka deseta žena u Srbiji žrtva silovanja ili pokušaja silovanja” 

Foto ilustracija: Anete Lusina on Pexels.com

Naslovi, prokleti naslovi. Prelistavam štampu ovog jutra da se prisetim tragedija, da ne zaboravim, ali ono što vidim je samo senzacija bez imalo empatije. Zarađuje se na ljudskoj nesreći danas više nego ikada. Na bolestima se pravi profit, rejting i šer! Još mi se vrti u glavi od svega što vidim, vrti mi se od jučerašnje nemoći da bilo šta uradimo zajedno! Ljuta sam i besna zbog toga što niko ništa ne radi po ovom pitanju. Pretući ženu, poniziti je ili ubiti danas je postala normalnost. Štaviše kao da se utrkuju ko će više žena potamaniti jer bolesne ambicije ne znaju za normalnost.

Napadaju feministkinje da su agresivne bez razloga. Evo rećiću vam 24 razloga do sada samo iz ove godine! Iz prošle ću vam navesti 25 razloga! Evo nekih: Jelisaveta, Gordana, Marija, Marina, Andrea, Nevena, Stana, Sanja… A.K, B.M, S.N, S.J…Samo do avgusta ove godine ubijen je skoro isti broj žena kao prethodne godine! Femicid je u porastu, a sada je dobio i novi oblik kod komšija iz BiH !

Foto ilustracija: MART PRODUCTION on Pexels.com

Strašno smo razorenih duša, oštećenih srca i zakržljalih mozgova kada nam pod pojmom patriotizma i dalje kao ovcama prodaju mržnju. Ne osećamo emptaiju. Samo se mrzi! Mrze se žene, druge vere, druge nacije, drugačiji, kulture koje nisu iste kao naše! Samo se nešto mrzi. Samo se seme ljutnje i besa kupuje na veliko, a seje na još veće!

Univerzalne vrednosti koje su jednake u svakoj veri: ljubav, poštovanje, humanost, to kao imamo svi a u stvari nema niko!

Tetoviramo duhovne vođe i molitve na nabildanim rukama, a onda idemo i istom mlatimo koga stignemo, uglavnom žene i decu. Nedeljom idemo na liturgiju, ponedeljkom u kafane i striptiz klubove, kockarnice i kladionice! Licemerje ne poznaje ni veru ni naciju, kao što ne poznaje ni ljubav i poštovanje!

Foto: Roberto Hund on Pexels.com

Zato je ovaj tekst posvećen svim stradalim ženama u regionu , prema službenim podacima u posljednjih 20 godina u Hrvatskoj je ubijeno gotovo 400 žena, u BiH je prethodne dve godine ubijeno 13 žena, a u Srbiji su do avgusta ubijene 24 žene. Prošle godine ubijeno je 25 žena! Situacija u Crnoj Gori i Severnoj Makedoniji takođe je alarmantna, a o tome u svojim izveštajima upozorava Evropska komisija.

Ali izgleda džaba! Upozorenja ne pale više, shvatite. Došli smo do dna, množda smo počeli i da se ukopavamo! Probudite se, ako država neće da nas zaštiti same ćemo, ali nemojte nam spočitavati našu ljutnju jer jedino ona danas ima smisla!

Mama kaže: Deca moraju da padaju

Novi saveti mama su tu.

Kada padne ne trčite da mu pomognete, deca stalno padaju nemojte da žalosno jaučete kad padne jer će mu to biti model ponašanja svaki put kad padne, a vama će svaki put biti teško psihički i nemojte ga stalno pridržavati jer se bojite da ne padne, deca moraju da nauče kako da padnu! A mame moraju da se naviknu da deca padaju!

Mama Dragana, Beograd
Foto: Thirdman on Pexels.com

Nosite svoje dete koliko god ono to od vas traži, jer kako vreme prolazi njemu će vaša bliskost biti sve manje potrebna, a vi ćete žaliti što je niste pružili kada ste mogli.

Mama Aleksandra, Kosovska Mitrovica
Foto: Yan Krukau on Pexels.com

Period je odmora, letovanja, kupanja. Povedite računa o tome kakve fotografije svoje dece postavljate na mreže. To je veoma opasna stvar. Informišite se!

Mama Milena, Kragujevac

Gračanica: Potrebna stručna i društvena podrška dojiljama

Piše: Milica Stojanović Kostić

Danas se završava Svetska nedelja dojenja koja je pod sloganom „Omogućimo dojenje – napravimo razliku za zaposlene roditelje” trajala sedam dana, a sa ciljem da podigne svest i znanje o značaju dojenja. Statistike ipak upozoravaju da je globalni trend dojenja u padu, a u Srbiji je svega 13 odsto dojene dece do šestog meseca, podaci su Unicefa. Mame iz Gračanice kažu da nedostaje podrška i edukacija.

U srpskim sredinama na Kosovu nije bilo aktivnosti vezanih za promovisanje važnosti dojenja. Ova nedelja prošla je sakriveno i nečujno kako se ovde smatra da bi dojenje trebalo da izgleda. I ja sam se, moram priznati, suočila sa ličnim predrasudama po ovom pitanju onog trenutka kada je beba ogladnela van kuće. Uglavnom sam svoje i bebino vreme van iste ograničavala zbog dojenja i uslovljavala time da je neophodno da budemo kući da bi beba mogla da bude nahranjena. To usađeno shvatanje zapravo je plod učenja da je dojenje u javnosti odraz “nekulture”. Naime, ja nikada u Gračanici nisam videla ženu koja doji u javnosti! Prošlo je godinu dana konstantnog informisanja i učenja o ovoj veoma važnoj temi dok nisam uspela da svoju svest otvorim da je potpuno normalno da svoje dete nahranite gde god da se nalazim. Sada to i radim.

Stručne pomoći gotovo i da nema, ako je i ima u Domovima zdravlja, njihova promocija ne postoji, jer do sada nisam čula da je neka mama otišla u savetovalište u srpskim sredinama na Kosovu. Ako uopšte postoje trebalo bi da se više angažuju, jer mamama odavde neophodna je pomoć na više nivoa.

Foto: Helena Lopes on Pexels.com

Prvi nivo je činjenično objasniti koliko je majčino mleko važno za bebu. Za RTS o tome je govorila dr Ljiljana Stanković, neonatološkinja i nacionalna koordinatorka Programa podrške dojenju. Ona ističe da je dojenje nastavak veze između majke i deteta, kao što je bila pupčana vrpca u stomaku.

Beba, inače, punih šest meseci ne može da vidi sebe kao osobu odvojenu od majke. Zato je ta bliskost ili potreba da bude uz mamu, da se hrani na dojci, nešto što je iskonsko i pravo i potreba svakog deteta.

Sve može fabrika da podesi, i minerale, i vitamine, i proteine, ali ono što ne može da dâ, to je imunološka komponenta.Mamino mleko luči antitela, luči imunoglobuline, leukocite, bela krvna zrnca. Mi zovemo to mamino mleko kolostrum – bela krv.

Dojenje ne samo da je važno za zdravlje deteta i njegovo emotivno-psihičko stanje i razvoj, već je , kako navodi dr Stanković, veoma važno i za zdravlje majke.

Žena koja se porodila i doji svoje dete ima mnogo manje krvarenje, manju anemiju, ima manju šansu da dobije karcinom dojke ili jajnika, kasnije i mnogo manju šansu za prelom kuka.

Foto: Criativa Pix Fotografia on Pexels.com

Dakle ne možemo da osporimo činjenicu da je dojenje važno, ono što je ipak problem je neinformisanost, trend, ili problemi zbog kojih majke odustaju od dojenja. Svoja iskustva sa nama podelile su mlade mame. Evo šta kaže D.E. iz Gračanice.

Sada sam super, kako je bilo prvih par nedelja, pokušavam i dalje, trudim se, ali imam sve manje mleka jer on neće da sisa, tako da jedino kako održavam laktaciju je izmlazavanjem ali i to je počelo da me opterećuje jer ostanem po ceo dan a on se navikava samo na flašicu. Bitno mi je da smo on i ja dobro i da je napredovao, jer je u početku baš gubio na kilaži, bilo je preteško.Sad smo se da kazem uigrali.

B.N. iz Sušice odgovore na važna pitanja potražila je na internetu od dostupnih sadržaja u vezi sa dojenjem.

Prvo nisam ni dojila jer sam bila ubeđena da žene bez “izraženih” bradavica ne mogu da doje . Nisam bila upućena. Onda beba plače haos, svekrva kaže on je gladan, tvoje mleko ne valja, ja mu dam dohranu on sve pojede ali se dere jos više i jače. Svaka žena može da doji svoje dete, neka lakše neka teže,svako majčino mleko je dobro za bebu ,nekad ga treba možda kombinovati sa dohranom ali je majčino ipak veoma važno. Bebe ne plaću samo kad su gladne, plaču i kad se prejedaju.

Majci je potrebna pomoć,i mnogo treba stručnog osoblja da mamama pomogne još u porodilištu, jako je bitan položaj bebe na dojku, jer dojenje je užitak-ne sme da boli.

Pojedine žene svedoče o strašnim metodama koje su prethodnih decenija korišćene u bolnicama kako bi ženama “izvukli” bradavice , špricevima. Prava noćna mora za novopečene mame. Mastitis je još jedna stvar koja mora da se izbegne i o kojoj medicinsko osoblje mora da informiše mame.

Veoma je važno kako naglašava dr Ljiljana Stanković za RTS da svega tri do pet odsto žena ima medicinski problem zbog kojeg nije u mogućnosti da doji.

To je veoma važno znati jer je to jako mali postotak, a žene uglavnom misle da ne mogu da doje. Ponekad ćete se začuditi šta upornost i strpljenje može da učini. A podrška je preko potrebna.

Foto: Tetiana Kos on Pexels.com