Kada se u srpskim sredinama na Kosovu govori o nasilju, a posebno ovde u Gračanici nije retkost čuti ono ALI, koje dolazi kao otvoreni izgovor kako bi opravdao nasilnik. Koliko god da smo glasni, mi na ovoj strani, da pokažemo da nasilje nema opravdanje, toliko ide potreba za onim ALI, kad god se o tome govori.
Možda ta poreba za pravdanjem nasilnika i ne treba da nas čudi ukoliko znamo da se i pojedini mediji, slučajno ili namerno, ne snalaze kada izveštavaju o nasilju nad ženama.
U strogo patrijarhalnim sredinama i dalje vlada mišljenje i stav da je “sramota biti žrtva”, umesto da je sramota biti nasilan.
Više i nije stvar debate da li patrijarhat sa svojim “sistemom vrednosti” podstiče nasilje nad ženama, sada je to već apsolutno jasno.
Odnosi među ženama u patrijarhatu su uređeni tako da starija žena (majka, baka, svekrva) uči mlađu ženu (ćerku, unuku, snaju) onome što muškarac zahteva.
Često muškarci opravdanje za superiornost nalaze u “crkvi”, tačnije u frazi “Bog je tako rekao”, iako u najvećem broju slučaja Bog o tome nije ni “pomislio” a kamo li rekao ili zahtevao. Zato su nove tendencije u pravoslavlju veoma važne i u edukaciji verskog dela muškog stanovništva, da Bog ne pravi razliku, već čovek.
Mnoge žene danas ne prepoznaju ekonomsko nasilje. Evo praktičnih saveta kako ga prepoznati:
Psihičko nasilje je posebno prisutno, a teško ga je dokazati, evo koje su naznake ovakvog vida nasilja:
Statistika na Kosovu je štura ali se očekuje da sistem napravi mehanizam za prepoznavanje femicida, što je važno zarad dalje edukacije i relaksacije društva.
Kada se radi o fizičkom nasilju postoje četir stvari koje nasilnik radi kako bi potpuno izmanipulisao žrtvu.
Većina podataka preuzeta je sa sajta Autonomnog ženskog centra, Republičkog zavoda za statistiku, OEBS-a.
Piše: Milica Stojanović Kostić

One thought on “Reč urednice: Nasilje nema opravdanje”