Fudbal i dalje stereotipno važi za „muški sport“, ipak postoje devojke koje se ljubavlju prema ovom sportu i te kako odupiru pogrešnim shvatanjima i ozbiljno igraju fudbal. U Vitomirici smo naišle na takav klub koji već veoma uspešno postoji od 2020. godine.
„Prve ženske utakmice za koje znamo igrane su 1881. godine. Bili su to mečevi profesionalnih timova, pred punim tribinama i sa velikim prihodima“, podseća nas BBC.
No ipak od tada do danas drugačije se posmatra žena u fudbalu, te se stereotipno predstavljanje ovog sporta kao iskučivo muškog takođe menja. Tome u prilog govori i činjenica da je pre četiri godina u Vitomirici, mestu kraj Peći, osnovan Ženski fudbalski klub Behar.
Ovaj klub ima 20 fudbalerki, različitih nacionalnosti: Bošnjakinje, Albanke i Crnogorke, a takmiče se u okviru Prve lige Kosova.

Kapitenka Darija Bibuljica za Ženski info kaže da je ljubav prema fudbalu počela jako rano i u školi dok je gledala dečake kako igraju. Tada su dečaci mislili, kako dalje priča, da devojke ne mogu da igraju ovaj sport, te se kod nje želja za fudbalom samo povećala te današnjim uspesima daje drugim devojkama primer kako da se izbore za svoje pravo i pored sredine u kojoj odrastaju.
“ Fudbalom se bavim već 3 godine, planiram se time baviti i u budućnosti. S obzirom da žene ne smeju biti ništa manje cenjena od muškaraca mislim da je borba za prava žena veoma važna i za to je potrebno da se borimo u svakoj sferi društva”, priča nam Darija.
Ona takođe kaže da izazova ima i danas, te da je uvek onih koji podržavaju ali i onih koji su na suprotnoj strani.
“Kao kod svega ostalog što se tiče reakcije ljudi,ima pozitivne i negativne strane. Pored onih koji nas maksimalno podržavaju u svemu što radimo i sretni su zbog naših napredaka, postoje i oni koji nas u svakom smislu pokušavaju oboriti i gaziti rečima, pogotovo što se mi kao devojke nalazimo u muško dominantnom sportu”, ističe Darija.

Na poziciji napad, desno krilo ovog ženskog fudbalskog kluba je Uma Nurković, koja u ovom sportu, kako kaže, najviše voli timskih duh i “adrenalin koji donosi svaka utakmica”.
“Ljudi u našem fudbalskom klubu često nailaze na predrasude zbog toga što je ženski fudbal još uvijek manje popularan i manje podržan od muškog fudbala. Ipak, mi se trudimo da se izborimo za svoje mesto na terenu i pokažemo da imamo isti nivo posvećenosti kao i naše muške kolege”, kaže za naš portal Uma.
Ove devojke takođe obiluju pravim i otvorenim stavovima o rodnoj ravnopravnosti, te na pitanje kako vidi položaj I poštovanje prava žena Uma kaže:
“Nastavak borbe za prava žena u svim sferama društva je ključan za stvaranje pravednijeg svijeta, gde se cijeni i podržava svaki talenat, bez obzira na pol”.




Era Eljšani (pozicija: odbrambeni centar) za naš portal kaže da je fudbal zavolela gledajući utakmice sa svojim ocem.
“Sviđaju mi se emocije koje mi daje rivalstvo na utakmicama, kao i atmosfera koju navijači stvaraju na stadionu”, kaže Era.
(alb. Mua me pelqen emocioni qe me jep rivaliteti i ndeshjeve poashtu atmosfera e ngrohte qe bejne tifozet ne stadium.)
I za Eru borba za ženska prava veoma je važna.
“Ja mislim da je vrlo bitno, zato što lično i ja verujem u snagu žena”, ističe ona.
(Unë mendoj qe është shumë i rendesishem , sepse unë personalisht besoj ne fuqin e femres.)
Vezna igračica Ema Bučan kaže da sama reč fudbal u njoj budi velike emocije, te su joj najdraža putovanja do drugih gradova, upoznavanje devojaka iz drugih timova, ali i druženje sa saigračicama. Ona otvoreno govori o sterotipima koji se mogu čuti u sredini iz koje potiče.
“Mišljenje ljudi je podijeljeno. Uglavnom starije osobe govore da fudbal nije za djevojčice a i te kako jeste, dok većina mladih podržava naš klub, iako jos uvek nisu zadovoljni našim postignućem u fudbalu ponosni su što je baš u našem selu osnovan multietnički ženski fudbalski klub”, navodi Ema.
Ove devojke zaista imaju fantastičnu energiju, svaka od njih vrlo je osvešćena i jasna u odbarni svojih prava i prava da se jednako takmiče u svim sportovima, a posebno u fudbalu.


