U trećoj emisiji ŽensCast bavili smo se odrastanjem i poteškoćama na koje mlade žene iz srpskih sredina na Kosovu nailaze u okolnostima ruralnih, zatvorenih sredina. Kako se, konkretno Zorana Lazić, ekonomistkinja iz Radeva borila sa stereotipima koji su imali tendenciju da je „ukalupe“ u norme koje su opšteprihvaćene i kako je uspela da se odupre istim i ostane svoja, drugačija a opet izgradi samopooštovanje i sigurnost kroz rad na sebi i „čuvanjem devočice“ koju često zbog ovakvih životnih prilika zapostavimo i zaboravimo.
Odrastanje na Kosovu, pored svih patrijarhalnih, sterotipnih i opterećujućih modela vaspitanja, dodatno otežava i nesigurnost, često nebezbedno okruženje, predrasude, ali i konstantna previranja na visoko političkom nivou, koja utiču na život ljudi, a posebno žena.

Zorana Lazić pre svega naglašava da je nedostatak fizičke slobode u svom detinjstvu prevazilazila tako što je uspela da oslobodi misli i duh, te to predlaže i mladim ženama danas.
„Ograničenost (koju mi sada doživljavamo) je samo fizička. A fizička ograničenost nas nikako ne sputava da imamo neku drugu slobodu. Neku vertikalu koja se kreće ka nekim duhovnim visinama i to namerno kažem za nas ovde, jer toga moramo da budemo svesni. A posebno zato što u toj duhovnoj vertikali postoji ono što je najvažnije i što mislimo da nama najviše nedostaje a to je sloboda, i tu je beskrajna sloboda“, priča u ŽensCast-u, Lazićeva.
Ona takođe ističe da je položaj žena u našem društvu i dalje veoma težak i da žene i danas trpe nasilje često zbog učenja da su one „najodgovornije za život svoje dece“, te zato i ostaju u takvim okolnostima i ćute o ovom veoma velikom problemu.
„Mi smo i dalje društvo u kome se majka, kako i treba da bude, piše velikim slovom. I mislim da mnogo puta, mnoge majke isključivo iz ljubavi prema svojoj deci i iz te stamenosti jedne kosovske majke, budu sputane da reaguju na bilo koji način. Slušajući sociologe koji pričaju o toj temi (nasilja nad ženama) i koliko je učestalo u našoj zemlji jeste da su u mnogim slučajevima agresija i primitivazam glavni činioci za nastanak nasilja, u stvari oni rađaju nasilje“, objašnjava Zorana.

Svakodnevne teme koje se provlače kroz život Srba na Kosovu su različite, međutim jedna od najučestalijih je intenzivna prodaja i odlazak. Ne osuđujući ovakvu odluku ljudi Lazićeva kaže da je ona veoma teška i nedvosmisleno dolazi iz potrebe za boljim uslovima života. Ipak, naglašava, gubitak zavičaja, porodične kuće, najteža je stvar koja se može dogoditi jednoj porodici.
„Mladi, naši roditelji, okruženje, kolege svi konstantno pričaju o tome, jer je to borba mnogih od nas odavde.Mislim da nimalo nije lako, i tek tako izgubiti svoj zavičaj. Ne bih nikako da osuđujem one ljude koji su na tom putu i koji su bili u prilici da svoju kuću, okosnicu svoje porodice predaju nekom drugom i da to više nije njihovo. Mislim da je to trajni gubitak i trajni poraz za svaku porodicu. I uvek me iznova rastužuje kada ujutru krenem na posao i vidim da negde gde je postojao neki dom, njega više nema. A ja imam jednu duboku misao u kojoj se pitam da kada čovek proda svoju porodičnu kuću koju su gradili naši preci i koja je jako dugo tu obitavala, šta uopšte možemo kupiti od tih para?“
Sa Zoranom Lazić razgovarali smo i o ostalim temama koje su usko povezane sa odrastanjem u ovom modernom i potrošačkom društvu. Svojim primerom Lazićeva pokazuje da „brendiranje“ kojem su podložni mladi nikako ne znači veću vrednost. Ona sa ponosom kaže da jedinstvenu odeću i nakit, zbog kojih je veoma prepoznatljiva u Gračanici, često kupuje u Second hand radnjama. Stil oblačenja je refleksija našeg bića, te savetuje mladim devojkama da budu hrabre i prate svoju jedinstvenost.
„Ne bojite se predsrasuda, ali ni godina, one nisu okosnica naše vrednosti. Često smo sputane da živimo kako želimo zbog pravila koja su davno ugovorena u društvu, a zapravo bi trebalo da živimo sa pravilima koja smo stekli kroz svoja uverenja i naša saznanja. Jer to je ono što je naše i što osećamo“, zaključuje Zorana.
Celu emisiju pogledajte na linku:
