Marija Jovanović diplomirana pravnica, upravnica filijale Rajfajzen banke u Gračanici, mama i pre svega veoma borbena i samostalna žena, u ŽensCastu je govorila o svom načinu života, ali i vaspitanju, odrastanju i uspehu koji je kako navodi došao kao posledica konstantne edukacije, odricanja i snage.
Marija Jovanović je govoreći o svom odrastanju kroz osmeh kaže da je bila „dečak“, misleći na stereotipni prikaz onoga šta se u patrijarhalnim normama smatra ulogama dva pola.
.„Ja sam kad sam bila mala bila „dečak“. Uglavnom sam vreme provodila sa ocem i onda smo gledali i išli na utakmice, fudbal i košarku , čak smo zajedno išli i u lov. Negde je moj otac i najviše uticao na formiranje moje ličnosti, a onda mi je mama dala tu neku žensku notu jer smo se kasnije od puberteta družile mnogo više, jer je neko nepisano pravilo da mama u pubertetu ne bude negde baš prijateljica. E kada se ta faza preraste mama postaje nabolji prijatelj“, priča Marija u ŽensCastu.
I pored toga što u odrastanju sa sestrama i bratom nije osetila značajnu razliku u vaspitanju ženske i muškog deteta, ipak je, kako napominje bilo nekih drugačijih pravila.
„Iako je tata bio pravedan on je naravno bio dominatan i strog, i postojale su razlike u tretiranju nas devojaka i našeg brata, a jedna od tih razlika je recimo što se tiče izlazaka znalo se da brat može da ostane bar par sati duže od nas devojaka“.

Žena je sinonim za „mora“
O položaju žena u našem društvu Marija kaže da se i dalje zadržao zahtev i očekivanje od žene da „stalno nešto mora“.
„Mora da se uda, mora da bude majka, domaćica i sve to mora da bude savršeno. A kad nešto nije kako treba onda je mama kriva, a to je ono što mene baš istera iz takta“, objašnjava ona.
Ona takođe ističe da je teret koji žena nosi mnogo veliki, ali sa velikim žaljenjem ističe da najveće osude stižu upravo od drugih žena.
„Mnogo je toga stavljeno na teret žena. A najgore što to nameću druge žene. Možda mi možemo da kažemo da su nam nekada to nametali muškarci, ali mislim da nam sada to nameću žene.“
Posebno se u ruralnim zatvorenim sredinama kakve su na Kosovu zadržalo mišljenje da je „muško dete“ prioritet što posebno povređuje žene iako su one te koje na muškom potomstvu insistiraju.
„Znaš mene jako nervira kada ja na nečije pitanje da li imam dece kažem da imam tri devojčice, a onda usledi – u super četvrto će da bude muško. Zašto? Čemu? Zbog čega? Pa dobro… biće! Nažalost ovu rečenicu sam uglavnom čula od žena“, priča Marija svoja iskustva.
Žene ne koriste svoj potencijal
Na pitanje kako je uspela da dodje do onoga što je danas, Marija kaže da ju je najviše inspirisalo : TI TO NE MOŽEŠ!
„Do ovoga danas došla sam jednom velikom borbom, odricanjem, ne odustajanjem. Jer hteli mi to da priznamo ili ne ovo što ja radim smatra se jednim tradicionalno muškim poslom, a sa tim je trebalo izboriti se, prihvatanjem svake vrste edukacije“, navodi ona.
Poseban izazov napretka u poslovnom smislu bio je napraviti balans između porodičnog i poslovnog života.
„Ja sam u jednom momentu morala da moju najstariju ćerku ostavim tri meseca i da otputujem za Nemačku, na jednu edukaciju. To je tada bilo baš 50:50, borile su se mama i poslovna žena u meni. I uspela sam da prelomim jer sam znala da njoj ne može da škodi a meni može da koristi. Jer ja verujem da sam tata ja ne bih imala tu dilemu znalo bi se da je mama kući, i da je u redu da nastavim dalje. Ali bila je velika dilema. Zbog toga me i okolina mnogo osudila rečima:“ostavićeš dete tri meseca“, kao da nema oca i kao da ću ga ostaviti na ulici.“
Ženama preporučuje da iskoriste svoje potencijale i da se stalno edukuju.
„Milsim da žene ne koriste svoj potencijal onoliko koliko bi zaista mogle, ne edukuju se dovoljno, tu ne mislim samo da klasično obrazovanje nego i na sve ostalo. Zašto ne kursevi, strani jezici, bilo šta što može da doprinese izgradnji ličnosti, a na kraju krajeva i materijalnog.“
Sto posto ženski kolektiv
Marija Jovanović na čelu je filijale u Gračanici u kojoj isključivo rade žene, na šta je kako kaže veoma ponosna. Na konstatacije klijenata da tu rade samo žene odgovara na sledeći način:
„Klijentima je prvi komentar „a gde su muški, a zašto sve žene“, na to odgovorim da ja rodnu ravnopravnost vidim samo ovako“ , kroz osmeh priča Marija.
Organizacija vremena je ključ
Poslovna žena, koja je uz to i mama i domaćica ali i sve ostalo što joj je društvo nametnulo, mora da se dobro organizuje. Ipak kada se dogodi da ne može sve da uradi u jednom danu, Marija kaže da kao većina žena prvo žrtvuje vreme za sebe.
„Organizacija je jako komplikovana zato što prvo treba uskladiti poslovne i privatne obaveze, a onda obaveze u školi, vannastavne aktivnosti, rođendani i sve je to nešto što radi mama, u tim situacijama ponekad dozvolim da moj društveni život trpi. Znači i tu treba napraviti balans. Ja danas neću popiti kafu sa drugaricom, ali ćemo otići da kupimo poklon. Ali mama mora da žrtvuje sebe. Tate sa druge strane ne žrtvuju sebe toliko, čak i u idelanim slučajevima mnogo manje od mama.“
Iako joj iskustvo govori da je „žena ženi vuk“ ona se trudi da, kako kaže, uvek bude srećna zbog uspeha druge žene.
„Zato što mislim da bi trebalo da jedna drugu više podžavamo, hvalimo u smislu da zaista budemo ponosne jedna na drugu. Ja nedvosmisleno podržim svaku ženu, nevezano od toga da li sam je srela na ulici želim da podelim njen uspeh“, navodi Marija.
Marija Jovanović podelila je sa nama svoje misli o povećanom broju slučajeva nasilja u porodici, femicidu, funkcionisanju sistema u ovom smislu, očekivanjima, o vaspitanju svojih devojčica ali uopšte o životu. Ceo ŽensCast pogledajte na ovom linku.

