“Jedno je osloboditi se, a sasvim drugo preuzeti vlast nad tim slobodnim sobom!”

Knjiga “Voljena” spisateljice Toni Morison otkriva sav horor života u ropstvu u Americi, o teškoj patnji jedne žene koja ubija sopstvenu ćerku kako bi je ”sačuvala” od ropstva i pakla kroz koji je i sama prošla.

Potresnu priču o beznađu, ponižavanju, smrti ali i životu u doba robovlasništva Toni Morison priča na veoma jasan ali poetski način kroz prizmu nade za boljim sutra, i borbe jedne žene koja samo želi da nikada više ne oseti bič na leđima ili poniženje silovanjem.

Gardijan ovu knjigu opisuje kao “Čudesno ostvarenje…američko remek-delo”, a Sandej Tajms o knjizi piše: “Ona spaja užas i lepotu u priči koja će vas zauvek potresti”.

“Pričom o sudbini junaka ovog romana prikazuju se sve strahote ropstva- otimanje iz rodne zemlje, ubijanja, mučenja, ponižavanja – da bi napokon slobodni, ti ljudi, slomljeni i poraženi, morali da se bore sa teškim krizama identiteta i traumama koje su doživeli, potiskujući prošlost u najdublje zakutke uma ne bi li uopšte uspeli da nastave da žive. Kroz sav taj mrak vodi ih samo iskra slobode, koja je dragocenija i od samog života. Zureći neustrašivo u ambis ropstva, ovaj opčinjujući roman transformiše istoriju u priču koja je snažna poput Egzodusa i intimna poput uspavanke.”

Toni Morison

Toni Morison napisala je 11 romana, Nobelovu nagradu za književnost dobila je 1993. godine, a njen prvi roman Najplavlje oko objavljen je 1970, a za romane Najplavlje okoVoljenaRaj i Ljubav dobila je Nacionalnu nagradu kritičara i Pulicerovu nagradu. Predsednik SAD-a Barak Obama joj je dodelio Predsedničku medalju za slobodu 2012. godine. Umrla je u 88 godini života. (preuzeto sa BBC Srbija).

CITATI IZ KNJIGE

“Jedno je osloboditi se, a sasvim drugo preuzeti vlast nad tim slobodnim sobom!”

“Robinja i bosonoga belkinja raspuštene kose – dve odbačene žene, dve nepokorne odmetnice!”

“Imala sam ih osmoro (dece). Četvoro su mi uzeli, četvoro oterali.”

Tekst napisala i uredila: Milica Stojanović Kostić

Preporuke uspešnih žena: Evo šta morate da pročitate, pogledate i poslušate u Novoj 2024.

Novogodišnje raspoloženje upotpuniće filmovi, serije, knjige i dobra muzika, nekada i predstava, zavisi samo u čemu konkretno vi uživate. Uspešne žene sa Kosova, ali i Beograda, preporučuju vam upravo ono što morate pročitati, pogledati ili poslušati a tiče se borbe za ravnopravnost žena.

Milena Zdravković, Facebook

Milena Zdravković, arhitektkinja

Preporučujem knjigu “Žene koje trče s vukovima” od Klarise Pinkole Estes, koja inspiriše, odaje počast onome što je izdržljivo, pametno i neukroćeno kod svake žene. Duboko istražuje žensku snagu i borbu za autonomiju.

Aleksandra Zdravković, v.d. direktorka RTK2

Preporučujem pesmu Zaljubila sam se grupe Detour. Predivna pesma o tome koliko je žena jaka, moćna, srećna, koliko može da pomera granice i menja sve oko sebe, ukoliko se zaljubi u sebe 🙂

Aleksandra Zdravković, Facebook

Dijana Simijonović, feministkinja

Preporučujem: Grace&Frankie

Holivud neprestano širi štetnu poruku da žene sa godinama gube vrednost. Ovaj sitkom nam zapravo daje jedinstven uvid u to kako život ne prestaje u 70-im godinama.

Dijana Simijonović, Facebook

Takođe priča prelepu priču o prijateljstvu i ženama koje podržavaju jedna drugu čak i kada su veoma različite u načinu života ili vrednostima. Iako nisam u tim godinama, ova serija me je inspirisala i dala novu perspektivu, uz to sam se i jako lepo zabavila gledajući je. Preporučujem za gledanje s prijateljicama uz vino.

Sabina Redžepi, novinarka

Preporučujem čitateljkama portala Ženski info knjigu “Nevidljive” autorke Kerolajn Krijado Peres koju sam nedavno pročitala, a koja između ostalog govori o činjenicama kako podaci kroje svijet po mjeri muškaraca.Elem, ovo djelo publicistike otvoriće vam oči pred suštinskim nejednakostima koje leže u temeljima našeg sistema, a koje vijekovima unazad žene plaćaju vremenom i novcem, koliko i sopstvenim životima.

Sabina Redžepi, Facebook

Tamara Tomanović, Facebook

Tamara Tomanović, glumica

Od srca preporučujem trilogiju Jasenke Lalović – Brda od pelina.

Saga o četiri generacije žena, koje traže svoje mesto u svetu i pokušavaju da se odupru okolini, običajima, očekivanjima roditelja, okoline.

Katarina Marinković, novinarka

Preporučujem: Sluškinjina priča Margaret Atvud

Domen naučne fantastike i realnosti. Odnosno onoga što bi moglo da se desi i da se obistini ako kao društvo zanemarujemo dešavanja oko nas koja se odnose na oduzimanje prava ženama, nasilje.

Katarina Marinković, Facebook
Jelena Dragović, Facebook

Jelena Stojanović, bibliotekarka

Preporučujem vam knjigu Ćerke svetog Vasilija, Ljiljana Habjanović Djurović. Mislim da će shvatiti svako ko je pročita koliko su žene kroz istoriju bile važne (bitne ) za porodicu . A kad bi ih neko gledao sa strane mislio bi da su samo na margini postojanja

Gordaba Đorić, Facebook

Gordana Đorić, aktivistkinja za prava žena

Čitateljkama Ženskog infoa preporučujem da pročitaju roman KATARINA. U doba Čoserove Engleske rađa se raskošna priča o Džonu od Gonta, vojvodi od Lankastera, i Katarini Svinford, devojci prostog roda.

Četrnaesti vek je doba kada Crna smrt briše granice između sirotinje i velikaša, kada moć dvorskih intriga po snazi gotovo prevazilazi seljačka buna i njena kratkotrajna pobeda. Ova istinita pripovest o dvoje ljubavnika koje je istorija ovenčala i srećom i nesrećom, a legenda i naklonošću i mržnjom, u knjizi Anje Seton pretvara se istovremeno u ozbiljno, utemeljeno dokumentarističko delo i snažnu, autentičnu srednjovekovnu ljubavnu romansu. Serijal Katarina preveden je na više od dvadeset pet jezika i prodat u više od trideset pet miliona primeraka. Smatra se jednom od najboljih i najčitanijih istorijskih romansi svih vremena. Po njemu je 1986. snimljena i televizijska serija. Pored ljubavi Katarine, istorijskih događaja, opisana je i velika borba, umešnost i hrabrost jedne žene da prevaziđe sve prepreke i izbori se za ostvarenje svojih ciljeva.

Jelena Petković, slobodna novinarka

Film – Erin Brokovič – nezaposlena samohrana majka troje dece, povređena u saobraćajnoj nesreći, kreće u pravnu borbu protiv najvećeg Golijata naftne industrije u Americi, kompanije PG&E zbog zagađenja vode hromom zbog čega se stotine ljudi razboleo do raka. .

Jelena Petković, Facebook

Njena tužba je dovela do toga da je više od 600 ljudi primilo ogromnu finansijsku odštetu. Film je snimljen po istinitoj priči i Erin Brokovič, ekološka aktivistkinja je i dalje nastavila da se bori za prava malog čoveka protiv multimilionskih korporacija. Danas ima 63 godine i živi u Kanzasu.

Predstava koju treba pogledati je Nora – lutkina kuća – najznačajnija drama norveškog književnika Henriha Ibzena je praktični i prvi bestseler, jer je po izlasku knjige 1879. godine tiraž od 8000 rasprodat za nekoliko dana. Ibzen kritikuje društvo, neravnopravan položaj žena u braku, porodične odnose pune laži i hipokrizije. Nora napušta toksično okruženje, shvata da mora nešto uraditi po cenu stigme društvene sramote, postajući svesna sopstvene vrednosti i da je život provela kao nečija lutka. Predstava je prvi put izvedene u Kraljevskom pozorištu u Kopenhagenu 21 decembra 1879, a u Srbiji je i danas deo repertoara Narodnog pozorišta u Beogradu.

Što se muzike tiče preporučila bih Respect, Aretu Frenklin iako ova plejlista ne može bez Madone i Bijonse.

Šta čitaju tinejdžerke na Kosovu?

Piše: Isidora Stojanović

Neretko možemo čuti kako “danas mladi ne čitaju dovoljno”, da uslovi i situacija “nije ista kao nekada” i da se biblioteka gotovo i ne posećuje. Međutim ovim tekstom demantujemo ovakve stereotipe. Kao nekada tako i sada postoje oni koji vole i oni koji nisu zaljubljenici u štivo. Ja sam odabrala one koji gaje posebnu ljubav prema knjizi.

Sedamnaestogodišnja Anđela Mirković kaže da svakog meseca pročita bar po jednu knjigu, bilo da je deo obavezne, školske literature ili iz slobodnog izbora.

Smatram da su obavezne lektire jako dobre za proširenje vokabulara i pomoći pri izražavanju. Knjige koje ja čitam su uglavnom obavezne ali postoji i veći broj knjiga slobodnog izbora koje  sam  pročitala. Moj omiljeni žanr je za sada ljubavni roman. Definitivno bih preporučila knjigu ,,Španska ljubavna obmana”.

Foto: Privatna arhiva

Milena Marinković navodi da najčešće čita kriminalističke i ljubavne romane.

Čitam, kad god imam slobodnog vremena. Školska lektire su uglavnom veoma dobre knjige, ali neke ne odgovaraju uzrastu za koji su određene. Najčešće čitam knjige koje su slobodan izbor.  Preporučujem knjigu “Dzejn Ejr” od Šarlote Bronte. Takođe, i knjige “Sa nama se završava” i njen drugi deo “Sa nama počinje” su odličan izbor.

Foto. privatna arhiva

Ima i onih naših vršnjakinja koje ne stižu da mnogo čitaju, ali se trude da idu u korak sa obaveznom i slobodnom literaturom.

Na žalost ne čitam knjige toliko često, ali kad god imam priliku volim da pročitam dobru knjigu. Obavezne lektire su s razlogom obavezne, trudim se da pročitam to što nam profesor kaže.  Iako su mi često zanimljivije knjige koje sama izaberem. Omiljeni žanr mi je  misterija, najviše volim Agatu Kristi.

kaže sedamnaestogodišnja T. Đ.
Foto: privatna arhiva

Za Slobodanku Nićić (17) čitanje je velika ljubav i hobi.

Trudim se da čitam što češće, ali s početkom škole to malo teže ide, u proseku pročitam 3 knjige za mesec dana. Mislim da su obavezne knjige skroz u redu i potrebne jer se uvek upoznamo sa nekim dobrim kvalitetnim delom, meni se uglavnom svide. Žao mi je što profesori ili  nastavnici ne ukažu deci na tu lepu stranu čitanja i ne potrude se da deca kroz zabavu zavole čitanje već im uglavnom omrznu pa im to bude “dosadno”, ali primetila sam da je došao period kada je čitanje ponovo u modi.

navodi ona i dodaje,

Omiljeni žanrovi su mi trenutno duhovne knjige i klasici, a kada sam bila mladja bili su trileri. Preporučila bih ,,Senka Vetra”-Karlos Ruis Safon, ,,Zločin i Kazna”, ,,Blago cara Radovana”.

Foto: privatna arhiva

Aida Ibro više voli slobodnu literaturu iako redovno i pravovremeno ispunjava i obaveze koje ima u školi.

Čitam knjige, kada god uhvatim sebe da imam slobodno vreme. Iskreno, više volim da čitam knjige po slobodnom izboru nego one koje su obavezne za školu. Topla preporuka za knjigu ,,Girl in pieces”.

Foto: privatna arhiva

Naša poslednja sagovornica ipak smatra da bi školsku literaturu trebalo oplemeniti nekim novijim štivom.

Čitam knjige stalno, sve zavisi od obaveza i koliko imam vremena da im se posvetim. Mislim da bi u sklopu lektira trebalo dodati neke od novih autora koji su popularni kod tinejdžera.  Uglavnom čitam knjige koje su slobodan izbor, nešto što vidim na internetu ili što mi drugarice preporuče. Romantična komedija mi je omiljeni žanr. Moja preporuka je  “Ponoćna biblioteka”,

kaže N. J. (17).
Foto: privatna arhiva

Iako živimo u brzom svetu u kome je tehnologija, rekla bih, neophodna i koristi se svakodnevno, za knjigu se ipak nađe vremena. Nekada manje, nekada više. Mnogo toga se može naučiti preko interneta, ali za veliki broj tvrdnji ne možemo garantovati da su istinite. Umesto čitanja knjiga često se može pogledati filmovi, ali sigurna sam da bi se mnogi složili sa tim da se knjiga čita sa većim užitkom i konačni utisak je mnogo drugačiji. Nisu nam bez razloga od malena pričali da je knjiga naš najbolji drug.

Sajam,”Mali princ” i sva deca sveta

“Pokaži mi da si bio do srpske prestonice bez da mi kažeš da si bio do srpske prestonice”, iskoristićemo trend sa društvenih mreža kako bi vam dočarali najbitnije kulturno dešavanje u Beogradu ove nedelje. 21. oktobra počeo 66. Međunarodni beogradski sajam knjiga.

Naš sajamski izbor ove godine bile su knjige za najmlađe, ali zaista najmlađe, i po koja ozbiljnija za odrasle. Među svim tim knjigama možda smo se najviše obradovali “Malom princu”. Zato vam u čast Sajma i knjiga, u čast dece koja nevino stradaju širom sveta i kojoj ova planeta duguje previše,a daje ništa sem straha, patnje i tuge, u čast sve one dece koja upravo dok ovo pišemo, a vi čitate ostaju bez domova, svojih roditelja, rođaka… U čast sve dece sveta, koja nisu zaslužila ovakav početak života… U njihovu čast ostavljamo citate iz pravog “litararnog dragulja punog čarolije”, knjige Antoana de Sent-Egziperija.

Foto: Mali princ, Ženski info

“Mali princ je knjiga za male i velike. Napisana je poput bajke… ali je knjiga i o stvarnom svetu, o čoveku njegovim zabludama i grehovima, o nevinosti u otkrivanju najdubljih i najdragocenijih vrednosti postojanja”- Vulkan.

—————————————————

Foto: Mali Princ, Ženski info

“Živeću na jednoj od zvezda i smejaću se na njoj. Tada će  kada pogledaš nebo noću izgledati kao da se sve zvezde na nebu smeju. I samo ti ćeš imati zvezde koje se smeju.”

“Ruža nije želela da je vidi kako plače, bila je to jedna vrlo ponosna ruža.”

“Oni će te uvek voleti?”/”Ne”, rekla je ruža ,”jednog dana ću ja uvenuti i onda će svi da prestanu da mi se dive”./ “To je baš čudno”, rekao je Mali princ, “da si ti moja ruža, ja bih tebe voleo i tada!”

“Jedan čovek samo svojim srcem dobro vidi. Suština se ne može sagledati očima. Treba tražiti srcem!”

“Sve su odrasle osobe nekad bile deca – Ali se malo njih toga seća.”

“Mnogo je teže suditi samom sebi nego drugima. Pravi su mudrac ukoliko uspeš sebi dobro suditi.”

Foto: Mali princ, Ženski info

Prema mišljenju mnogih ovo je jedna od najvažnijih poruka knjige Mali princ. Mi ćemo se složiti, a vi odite do Sajma, pronađite svoj primerak i odaberite poruku koja je vama najvažnija.

Odraslima recite: “Dokaz da je Mali Princ postojao je to što je on bio divan, to što se iskreno smejao i što je želeo ovcu. Kad čovek želi ovcu, to je dokaz da postoji”. Oni će slegnuti ramenima i smatrati vas detetom! Međutim, ako im kažete: “Planeta sa kojeg je došao je Asteroid B612″ – biće zadovoljni i neće vam više dosađivati pitanjima. Takvi su oni, ali valja se zato ljutiti na njih. Deca moraju mnogo toga da praštaju odraslima.”

Napomena: Citirani paragrafi i rečenice preuzeti su iz knjige Mali princ.

Šta je feminizam?

Knjiga Katrine Holst “Šta je feminizam?” odličan je izbor za one koji i dalje ne razumeju ovaj pojam i njegovo značenje. Autorka daje detaljan pregled pravaca feminizma ali i istoriju ovog pokreta.

Feminizam je u mnogome promenio položaj žena u društvu, ali borba za ravnopravnost još traje. Prethodna dva talasa učinila su mnogo, ali ovaj poslednji – treći na velikom je testu.

Foto: Ženski info

Autorka na veoma lep način objašnjava sve važne trenutke u istoriji feminizma koji su promenili tok sveta.

Ko su zapravo feministkinje i feministi, šta je feminizam jednakosti a šta feminizam različitosti, šta su osnovne karakteristike socijalističkog feminizma? Kada se javio radikalni feminizam i kakve ideje zastupa? Autorka Holst upravo daje odgovore na sva ova pitanja ali i objašnjava postfeminizam, queer i mnoge druge termine. Takođe daje i podatke koji se odnose na čitav svet, ali i na samu Norvešku u kojoj živi.

O spisateljici

Katrine Holst je rođena 1974.godine, sociološkinja je viša istraživačica u Centru za Evropska istraživanja ARENA pri Univerzitetu u Oslu. Ona je autorka više studija o savremenom feminizmu i urednica časopisa “Novi norveški časopis”.Važi za jednu od najuglednijih intelektualki u Norveškoj.

Foto: Ženski info

Preživeti stres sa doktorkom Vitkin

“Kako preživeti stres” štivo je koje bi trebalo da bude deo “obavezne literature” u jednom delu školovanja. Zbog obima teme i stručnih procena možda bi najbolji uzrast bio studentski. Ali sigurno je da bi svaka žena trebalo da bar jednom, ako ne i u više navrata, pročita knjigu dr Džordžije Vitkin, a evo i zašto.

Tokom osamdesetih želele smo sve da radimo. Devedesetih smo otkrile da i moramo sve da radimo. A sada shvatamo da jednostavno ne možemo više.

Deo iz knjige “Kako preživeti stres”, dr Džordžija Vitkin
Foto: Ženski info

I zapravo u svim novim ulogama, koje su samo pridodate onim već postojećim, žene su samo gomilale teret koji je već bio pretežak. Stres je nešto što oduvek postoji i što će uvek postojati, međutim u “muškoj eri” uglavnom se govorilo isključivo o “muškom stresu”. Ova knjiga se bavi “sindromom ženskog stresa” koji je u mnogome različit od svog “muškog kolege”.

Puno radno vreme provodila sam pod stresom, a pola radnog vremena u osećaju krivice…Kao i većina zaposlenih majki i mene je proganjala lista raznih “trebalo bi”.

Muškarci i žene se potpuno različito i “preispituju” o svojim odlukama, živortnim nedoumicama. Mnoge stvari u životu odrasle žene zavise od vaspitanja, odnosno većina njenih preispitivanja i samokritike dolazi iz perioda kada je bila dete. Vaspitavanje dva različita pola potpuno je različito zato prema istraživanjima koja se navode u knjizi, “od osamnaestog meseca života devojčice bolje kontrolišu svoju narav od dečaka”. Mnoge stvari su i urođene i “dar” su samo ženi.

Ženama je priroda podarila tri složena fiziološka procesa za koje kod muškaraca ne postoji ekvivalent: menstruaciju, trudnoću i menopauzu. To je deo dara – reprodukcije, ali su i uzročnici stresa.

Spisateljica na veoma jasan i činjenicama potkovan način objašnjava svaki od ova tri procesa i prilazi im kao uzročnicima stresa, koji muškarci nekada nisu prepoznavali, pa tako nije ni nauka. Sada su se stvari bar malo promenile.

Žena kroz život prolazi različite stresne situacije. Venčanje je jedna od njih, menjanje doma, navika i života. Kada se žena ostvari kao majka još jedan je veoma snažan period stresa. Novi posao ili odlazak sa starog, selidbe, razvodi, usamljenost ili ponovna udaja. Tinejdžerski period kod dece, odlazak dece iz porodične kuće , smrt partnera ili bližeg srodnika. Sve ovo ali još mnogo životnih situacija Vitkin analizira i predstavlja kao izvore veoma stresnih osećanja kod žene.

Na kraju knjige dobićete i preporuke kako da se nosite sa sindromom ženskog stresa, a spisateljica će vas upoznati i sa sindromom muškog stresa ukoliko želite da i o tome znate više.

Foto: Ženski info

Za kraj ove preporuke ostaje mi da vam ovde ostavim dva običaja naroda koja izuzetno cene majčinstvo, a koje sam pročitala u ovoj knjizi.

U Novoj Gvineji muškarci toliko cene majčinstvo i zavide ženama na njemu da imaju ceremonije u kojima se pretvaraju da se porađaju

Nomadski narod Kung iz pustinje Kalahari već više od hiljadu godina smatra da je odgajanje dece zajednički posao muškarca i žene.

Balkan je Evropa, Evropa je civilizacija, civilizaciji trebaju podučavanja Kunga i Nove Gvineje.

“Francuskinje i sreća”

Šta je uopšte umetnost življenja ili joie de vivre? Uparavo tragom odgovora na ovo pitanje Džejmi Ket Kolan, spisateljica romana “Francuskinje i sreća”, kreće na put po Francuskoj. Njena baka, Francuskinja, umela je da prepozna i primeni radosti življenja, ali, kaže ona i njena majka nisu.

A kada je u svojim četrdesetim i pedesetim osetila da nije tako privlačna postala je jako utučena. Ovo nije bio slučaj sa mojom bakom koja je bila elegantna, imala mnogo stila i bila zanosna i u svojim osamdesetim.

deo iz knjige
Foto arhiva Ženski info

Spisateljica na poseban način kritikuje društvo u kojem su žene predstavljale ideal lepote samo kada su idealne težine, boje očiju, širine kukova i svega ostalog što je nametnula reklamna i modna insustrija. Ona zapravo u knjizi pokazuje da je umetnost življenja nešto sasvim drugačije.

Umetnost življenja je gest, doživljaj, prolazni trenutak koji se više nikada neće ponoviti.

navodi u knjizi Ket Kolan.

To zapravo znači biti prisutan i živ u običnom trenutku, to je saznanje da ništa ne traje večno. Tom mišlju Kolan upoređuje Francuskinje i Amerikanke, i dok njene sunarodnice jure za kupovinama i sniženjima, markiranim stvarima i torbama, Francuskinje odlaze na pijacu i kupuju samo ono što im je potrebno za to jedno veče, tu jednu večeru. A svaka je posebna.

Večera je posebna stvar, a vino obavezno.

U Americi je “vreme novac”, da li to znači da sve što nije u cilju zarade trošenje vremena uzaluud, pita se Ket Kolan. A upravo te male stvari kojima ne možemo da zaradimo materijalno, one čine lepotu života.

Sreća ima mnogo zajedničkog sa velikim srcem i razvijenom maštom.

Posebno su važne i jake poruke ženama, a to je pre svega da budu svoje i jedinstvene.

Potrebno je da neko bude hrabar, pomalo snalažljiv i da definitivno ima maštu i onda … puff. Svet se promenio i izgleda kao da se ta promena dogodila preko noći.

Ovaj roman odličan je izbor za čitanje na odmoru, na obali mora ili gde god da ste odlučili da isti provedete.

Branin “Poslanik zla”

Verovatno smo svi bar ponekad bili nepromišljeni i neprimerenim pitanjima pokušali da narušimo tuđu privatnost. Međutim, takvi nepromišljeni potezi mogu da nanesu veliku emocionalnu štetu. Toga moramo biti svesni kada naredni put pomislimo da nekoga osudimo što nije u”ukalupljen” u neke već postojeće norme, koje ne moraju nužno biti dobre ili obavezne, podrazumevane.

Zato vam danas preporučujemo jednu izvrsnu kolumnu Branislave Antović Aleksić, koja je u njoj podelila i deo sebe i svog bića, svoje tuge, nemoći, ali i snage i hrabrosti. Zato je ona naš ovonedeljni izbor kao i svaka hrabra žena koja se nosi sa hiljadu tona tereta na plećima koja i dalje stoje ponosno i čvrsto.

Kolumna je objavljena na portalu Danas-a, pod nazivom “Poslanik zla” .

To su ti srpski domaćini kojima je žena dobra samo ako je plodna i ako će da podari kojeg muškog naslednika (ne valjaju ni one što rađaju žensku decu, razume se). To su te domaćice ogrezle u internalizovanoj mizoginiji kojima ništa nije ni draže ni milije do da izgovore “nerotkinja” i “jalova” za svaku ženu koju poznaju, a koja ne može da ima decu. “Kurva” je, razume se, rezervisana za one koje svesno odluče da se ne udaju i nemaju decu.

Deo kolumne u Danas-u, Branislave Antović Aleksić

Ima i gorih stvari od toga da budeš sama

Naziv knjige: “Recept za savršenu suprugu”

Spisateljica: Karma Braun

Umetnost je teška gospodarica, a nijedna nije teška kao umetnost da budeš supruga.

Blanš Ebit, Šta supruge ne treba da rade (1913)

Naslov ove knjige svakoj će osvešćenoj ženi uliti bar malo sumnje u ono što ona može da ponudi, dok već na prvoj oceni Asošijejted presa ne shvati da se radi o svemu a najmanje o receptu za savršenost. Brinem za one koje su se ove knjige latile kako bi zaista saznale kako da budu savršene svojim nezadovoljnim muževima.

Priča prati živote dve žene, u dva različita vremenska okvira, Alis u 2018. godini i Neli u 1955. Kada se Alis sa svojim suprugom Nejtom iz stana na Menhetnu preseli u mirno i udaljeno naselje u kući u kojoj je nekada živela Elinor pronalazi stari kuvar, kao i pisma koje je ova hrabra žena pisala svojoj majci.

“Uzbudljiv roma o dve snažne, nezavisne žene koje se bore za svoje mesto u muškom svetu.

Associated Press

Roman prepun poruka ženama koje se bore sa nasiljem, silovanjem u braku, ličnim tragedijama, o ženama koje su jake i ako žive u različitim vremenima. Realnost će vas tako jako udariti u jednom trenutku, podsetivši vas da se nije mnogo promenilo od “onih vremena” koja se bar decenijski čine daleko. Odnos muškarca prema ženi, ali i odnos nje same prema sebi je nešto što zapravo prepliće teskobu, nemir i očaj sa primamljivim receptima koje ćete pronaći u knjizi, a svaki od njih ima razlog, poruku i cilj.

Neli ima mnogo više da nauči Alis o tome kako da bude savršena supruga i žena nego kako se peče pita. Najvažnije od svega ovaj roman govori o tome kako da sve ono što mislite da može da vas zarobi – kuvanje, briga o kući, rađanje dece – prigrlite, zavolite i po potrebi iskoristite kao svoje oružje.

New York Times Book Review

I pored velikog broja jasnih i skrivenih poruka knjige ovu preporuku završićemo citirajući Neli:

„Naučila sam da ima i gorih stvari od toga da budeš sama.“

Jedi, moli, voli

Dobra italijanska testenina da probudi uspavane i otupele nepce, pećine za molitvu i jogu u Indiji da osnaži zalutalu duhovnu moć i najnežnija zaljubljenost da reanimira izmučeno srce. To je u najkraćem recept Elizabet Gilbert za srećan i ispunjen život koji nam podrobnije predstavlja u knjizi “Jedi, moli, voli” .

Tmurni su dani ovog maja 2023. godine. Kao da nam kalendarski stiže zima a ne leto, jer ovo proleće sve više podseća na jesen. Ne sviđa mi se ideja da sedim pored prozora i “žalim svoju sudbinu” što nisam rođena na obali mora, negde tamo gde je uvek leto i gde uvek ima sunca, jer Sunce leči. Znate šta još leči, dobra knjiga.

“Jedi, moli, voli” bila je pravi izbor u ovim danima. Ni sama nisam to znala dok nisam završila sa čitanjem i shvatila na koliko me je nivoa zaštitila od turobnih misli kojima je ovaj period bio opterećen.

Elizabet Gilbert na veoma lep i pitak način prilazi čitaocu, nežno ga uvodi u svoju priču, od teškog razvoda, života koji je bio jedno udvoje, a postaje samo dvoje koje ne samo da odlaze jedno od drugog već to rade u mržnji, bolu i patnji. Potpuno skrhana Elizabet odlučuje da pronađe svoj mir. Ali ne spolja, njega nije ni bila željna, onaj unutra.

Foto: Italija

Odlazi na tri destinacije. Prva je Italija, tamo svojim čulima ukusa daje primat. Ne brine o kalorijama niti svojoj kilaži, zaista uživa u svakom zalogaju svega što proba.

Iz “carstva ukusa” odlazi u dom molitve, praktikujući jogu u Indiji. Dok na kraju svog puta isceljenja ne dođe do ostrva Bali, u Indoneziji.

Foto: Bali

Ova priča prožeta je životnim iskustvima, poučnim savetima, humanošću i ljubavlju, svime za čim savremeni čovek u svojoj usamljenoj svakodnevnici žudi.

I da se razumemo, ne morate u potrazi za svojim isceljenjem da odete bilo gde. Ako ste hrišanka ne morate, nužno, da praktikujete jogu (iako nije zabranjeno), molitvom se isto postiže. Potrebno je da samo zaista želite ono za čim tragate. I da, ne morate da odete na Bali da bi se zaljubile, Bali je samo ono što ćete napraviti u svojoj glavi kada završite sa svojim duhovnim isceljenjem.

Uživajte u knjizi.