Mesto radnje Boston, vreme 1967. godina, glavna junakinja Ketrin Švicer.
Ketrin Švicer, tada studentkinja novinarstva, ušetala je ili bolje rečeno utrčala na Bostonski maraton i pored zabrane koja nije dozvoljavala ženama da budu deo ove trke.
Na četvrtom kilometru trke Ketrin je bila primećena te je direktor maratona izašao sa svog mesta u publici, otrčao do nje i gurao je vičući: “Izađi dođavola sa moje trke!” Kanije je Švicerova u svojim izjavama potvrdila da je sa tim čovekom, po imenu Đžek Sempl postala prijatelj.
“To je čovek koji je, bez obzira na to kako gledate, promenio moj život. Kada sada pogledate, promenio ga je na bolje. Tada, pre 50 godina, bilo je to neprijatno za mene, ali sada kada se osvrnem na taj događaj – to je bilo nešto najbolje što je moglo da mi se dogodi.”
Ketrin je i pored ovakvog incidenta nastavila dalje sa trkom, a usled te pometnje nastala je i fotografija koja je jedna vrsta ikone za pokrete koji se bave pravima žena.
Bostonu je trebalo još pet godina da dozvoli ženama da budu deo maratona, pa ih je tako 1972. bilo svega 9 u trci, a muškaraca je tada bilo 1210. Ipak, Ketrin Švicer postala i simbol ženske snage u sportu.

Pola veka kasnije, 2017.godine Ketrin Švicer ponovo se pojavila na Bostonskom maratonu i tom prilikom za CBS izjavila:
„Završila sam trku, kao i pre 50 godina. Mi smo ovde da promenimo položaj žena u društvu. Zamislite šta bi moglo da se dogodi u narednih 50 godina.“
Ova priča samo je potvrda dugotrajne borbe za prava koja ženama isključivo osporava “muško društvo”. Setimo se samo da je Bečka filharmonija tek 1997. godine prihvatila prvog ženskog člana orkestra.
Čemu nas uči Švicerova: Nikada ne odustajte od “trke” samo zato što vam muškarci kažu da “ne možete”! I neka vam onaj koji vas “gura” sa trke postane prijatelj jer bez njega ne biste pronašle prirodnu snagu koju posedujete a koju je bilo potrebno probuditi!
I zamislite šta možemo da učinimo za 50 godina!
