Piše: Isidora Stojanović
Možda smo mi, sadašnji srednjoškolci, i poslednja generacija onih koji su „nasleđivali“ knjige od starijih srodnika, kako ne bi dodatno opterećivali kućni budžet. Ali danas je sve to manje moguće, jer uglavnom postoje zahtevi za novim udžbenicima koji dosta koštaju, a dodatno opterećenje je i činjenica da se udžbenici ne mogu nabaviti na Kosovu.

Školska godina je počela a sa njom i obaveze, pa se bliži i vreme za prve ocene. To sa sobom povlači činjenicu da imamo iz čega da naučimo gradivo koje nam se predaje. Knjige koje smo u obavezi da imamo određuju profesori, ali da li je zaista neophodno da knjige budu nove? I koliko je realna cena novih knjiga?
U svom okruženju primetila sam dosta primedbi na ovu temu. Ranije su se knjige “nasledjivale” od starijeg brata ili sestre, ili se kao “polovne” kupovale od starijih generacija, ali sada to nije moguće jer pojedine knjige imaju poseban kod koji može da se koristi samo jednom što je, naravno, jako korisno u digitalnom svetu, ali takođe otežava nabavku tih knjiga. Cena udžbenika kreće se iznad deset evra, ako to pomnožite sa brojem predmeta, recimo deset, i sa brojem dece, recimo troje ili četvoro, dođete do pozamašne cifre, recimo mesečnih prihoda jedne porodice.
“Cene udžbenika se povećavaju iz godine u godinu i mislim da je to nešto što nije trebalo da se menja. Iako su cene pojedničano prihvatljive, roditelji treba da obezbede udžbenike ne samo za jedno dete već za svu svoju decu, što je veliki iznos”, kaže sedamnaestogodišnja Sara Jovanović.
Tu se javlja i problem sa kojim se suočavaju samo porodice sa Kosova, a to je da čak i kada mogu da ih priušte nemaju gde da ih kupe. Moraju do gradova u centralnoj Srbiji, što stvara dodatne troškove.
“Postoje i slučajevi kada moramo da nabavimo nove udžbenike koji nam nisu lako dostupni jer ih na teritoriji na kojoj živimo nema. Ja se snalazim tako što mi sestra iz Srbije kupi i donese kad dolazi kod mene”, ističe Marija Savić (17).
Što se tiče “kodiranih knjiga” Marija dalje navodi da razume zašto iste postoje, ali ipak smatra da to nije preko potrebno.
“Iskreno, volim engleski jezik, ide mi, i knjiga naravno pomaže u tome, to je i svrha jedne knjige. Knjiga u sebi sadrži kod koji se koristi jednom, ukoliko dodje do onlajn nastave povezujemo našu knjigu preko tog koda na sajt. Ali takođe smatran i da to nije toliko obavezno jer, do sad smo odlično funkcionisali sa knjigama koje kod nemaju”, kaže Aida Ibro (16).
Način da se bar malo umanji trošak za udžbenike je fotokopiranje pa se školarci i na taj način, kako kažu, snalaze kako bi pomogli roditeljima u smanjenju troškova.

Nakon objaviljivanja ovog teksta javili su nam se roditelji koji tvrde da udžbenike koje za decu naručuju u školama i dalje nisu stigli zbog poslednjih dešavanja. Nemoguće je da budu dostavljena. Podsetimo ni Pošta ne radi već nekoliko meseci.
