Irvasice u mitu o Deda Mrazu

Da li ste znali da rogovi kod mužjaka Irvasa otpadaju u novembru i decembru, dok se kod ženki zadržavaju do proleća? To ukazuje da sanke Deda Mraza vuku ŽENKE!

Sličan post poslala mi je prijateljica na Instagramu, odmah sam proverila informaciju i došla do ovog podatka:

“Kod irvasa koji žive u Skandinaviji rogovi kod starijih mužjaka otpadaju u novembru ili decembru, dok se ženki zadržavaju tokom zime i otpadaju tek u proleće ili leto.”

Foto: Annika Thierfeld

Dakle istina je, ali to znači da opet fizički posao za jednog muškarca, ovoga puta Dedu (Mraza) obavljaju upravo žen(k)e. I ovo ne bi nimalo imalo simbolike da se radnja ne odvija na planeti Zemlji gde su žene maksimalno eksploatisane, potpuno neravnopravne iako živimo u modernom dobu, gde čini se, više slobode ima veštačka inteligencija nego žena.

Ali da se vratimo na problematiku Irvasa, tačnije ženki, jer kako bi bio ženski rod od Irvas, Irvaskinja, Irvasica? Ni to nije određeno, ali zato je jasno određeno da u vekovnoj priči o Deda Mrazu, radosti Božića i Novoj Godini ONE vuku sanke. Iako je priča o starom čiči sa bradom samo mit i reklama za jedan poznati brend, čak je i tu fenomen “muške dominacije” apsolutan. Ali sada kada je priroda potvrdila da oni koji zimi vuku sanke ne mogu da budu mužjaci, hajde da vidimo u kakvom su položaju Irvasice u ovom mitu i koliko je on sličan položaju žena u svetu. Šta je važno za jednu Irvasicu:

  1. Može i mora da “povuče” za porodicu, društvo, mamu i tatu, batu ili dedu. Da povuče za decu i kuću, za karijeru i posao. Da privuče kada zatreba, i da joj “vučna snaga” nikada ne opadne jer je odgovornost prevelika. Svaki muškarčić (odrastao muškarac sa ponašanjem deteta) mora da dobije poklon, koji uglavnom nije zaslužio ali “muško ne valja da gleda”, pa je zato hrana na stolu, njen novac u njegovom novčaniku, stvari na svom mestu, higijena na nivou.
  2. Rade pod pritiskom i uglavnom su “vezane”, jer je sloboda garantovana samo onim Irvasicama koje ne pripitomi – čitaj ne primora muški poslodavac da rade i misle onako kako krdo nalaže. A za ovaj “važan muški posao” one su organizovane da vuku Deda Mraza bez da se pitaju gde idu i šta on radi!
  3. Nepravedno će biti prikazane kao mužjaci, iako je Rudolfica a ne Rudolf itd.
  4. Za obavljanje ovako odgovornog posla neće biti adekvatno plaćene, utešno će biti nagrađene rečju da su “spasile još jedan Božić” svojim trudom i zalaganjem, ali da je najviše uradio Deda Mraz pa će sve beneficije njemu u džep!
  5. Nemaju određeno radno vreme nego će i za praznike da rade, sve dok Deda Mraz ne dodje do poslednjeg odžaka na Zemlji. Nikoga neće ni da zanima da li su njihovi mladunci za praznike sami.
Foto: Yoss Traore

Mnogo je još zanimljivih poređenja koja sam zapazila u ovoj priči o Irvasicama, iako sarkastično-šaljivo napisan ovim tekstom želim  da vam još jednom poručim da se u susret Novoj 2024. godini žene i dalje bore protiv femicida koji je u porastu, nasilja koje ne jenjava, nejednakih mogućnosti kojih se svi ograđuju. Žene se na pragu nove godine ovog savremenog doba i dalje bore protiv stereotipnih shvatanja da su rodjene samo da budu majke i da ukoliko to nisu ne vrede. Žene se bore za potomstvo, ali se bore i za slobodno obavljanje posla koji vole. Žene se bore da na pozicijama ne budu poslušnice već žene sa integritetom, da se deca vaspitavaju moralnim a ne patrijarhalnim načelima. Da kućni poslovi ali i odganje dece budu normalnost  i za partnere i očeve ne samo za majke. Lista je dugačka, a žene su počele da se bude i u ovom delu Balkana. Priča o Irvasicama samo je još jedan primer kako je i maštu i fikciju, mit i tradiciju za svoje potrebe uredio muškarac koji je odgajan u patrijrhatu kao vladalac nad svim pa i nad ženom.