DAN 2 – NEDELJA 14.09.2025
Ovo su prvi izbori na kojima sam se kandidovala i to za lokalni parlament u Gračanici, te sam odlučila da vodim javni dnevnik o tome kako izgleda ovaj proces na koji se svojevoljno odluči žena na Kosovu.
Drugi dan predizborne kampanje za lokalne izbore protiče mirno, ali se oseća napetost, što bi rekle kolege novinari. Po društvenim mrežama počele su da se dele slike sa brojevima kandidata. Vidljivo je da se u Gračanici malo uložilo u kandidate nekih stranaka, fotošop im je poražavajući, dok se na severu to ipak radi mnogo profesionalnije. Ali navikli smo i na to, tako da ništa novo.
Ono što se lokalno može primetiti po tim istim slikama koje se dele, je neki vid podeljenosti u samim listama, a posebno onima gde je jedinstvo neki vid slogana. Govorka se tamo amo da na toj listi čak postoji i po nekoliko “tabora”, pa ovaj ima svoje onaj svoje, na kraju procesa logično je da ni sami ne znaju čiji su. No dobro, samo primećujem.
Hrastovi, bukve i balvani
Ponoviću još jednom da se nastavlja ista praksa kao i u prethodnim predizbornim procesima. Dakle, samo su jedni “odabrani”. E, a ovi odabrani su danas postali i hrastovi. Ne, ne šalim se, stvarno ih je jedan “lik” iz Beograda tako nazvao. Ne znam da li je idejni tvorac ove mudrosti mislio na to da su hrastovi statični, nepomični, da čekaju da drugi brinu o njima i da im je to veliki plus kod ovog mudraca.
Možda je mislio na to da što je hrastovina starija (misli se na vinsku burad) to je vino ukusnije. Ne znam šta da vam kažem nekima ne treba 12 godina da odleže da bi nešto vredeli.
Ima još jedna stvar koju možda znate o hrastu, kažu majstor kad vidi hrast zna da će se namučiti. Šta ćeš kad se majstor živ namuči sa teškom hrastovinom, mada ima tu i po koja bukva, iskreno govoreći, ali se kažu ne koristi za finije radove, više je da dobro gori. Što će reći lakše ju je pripaliti, sve bukti. Sve u svemu nije mu lako sa tolikim balvanima. Mislim na majstora, logično!
Iz Prištine nam poručuju da budemo fer u kampanji. Kakva fer kampanja kad ne mogu samo da izbrojim koliko su me puta u danu isprozivali, a da mi ime nisu pomenuli. Izgleda nisam navikla, i neću nikada. Mada sigurna sam da se i vokabular koji koriste protiv nas verovatno negde beleži. To da mi nismo “legitimni Srbi”! Evo neka mi kaže neko gde se taj sertifikat vadi. Jel to na Merdaru kod srpske pošte ili u Privremenim organima tamo negde isto, naravno, van Kosova.
Primetila sam još jednu zanimljivu stvar. Sećam se pre mnogo godina kada su neke opozicione partije ovde koristile frazu “autentični Srbi”, “autentična politika”. Tada su se javljali ovi “vladajući” da ukažu kako ti nazivi nisu dobri, kako su “secesionistički”. Pa vidite došlo se do toga da “vladajući” sada koriste ovu frazu! To nam možda može reći malo o razvoju “vladajućih” i njihovih ideja.
Sve u svemu, nedelja kako to nalaže tradicija, dan je za odmor i nimalo nije bila zanimljiva u pogledu dešavanja, iako se i dalje pomalo zbunjeno smejem sa ovim hrastovima, ali šta je tu je, osmeh je na ceni pa neću da cepidlačim. Želim da se i vi malo nasmejete, pa nek ide život.
Toliko za danas, na istom mestu smo i sutra.
Milica Stojanović Kostić
Kandidatkinja za odbornicu u SO Gračanica
