Četvrtak, 2.oktobar, 20. dan kampanje za lokalne izbore na Kosovu.
Ne volim da previše pišem i govorim o nacionalnim identitetima jer se ovde gde ja živim različitost ne smatra bogatstvom nego usudom. Ali, moram danas, jer ova demagogija iz Beograda i Prištine odvratna je ponižavajuća i nadasve veoma plitka, a to ne mogu da da im prećutim.
Dakle, danas je Kurti rekao da je “i Rašić Srbin”. Znamo od ranije da su za Beograd jedini “pravi Srbi” oni u Srpskoj listi. Da sam prosta iskoristila bih onu “ Isto… drugo pakovanje”, ali neću jer nisam prosta.
Želim da malo vidimo ovaj nemoralni odnos prema nama Srbima koje ne svojataju ni jedni ni drugi.
Ajmo od osnova.
Nacionalni identitet je prema definiciji osećaj pripadnosti naciji zasnovan na zajedničkom jeziku, kulturi, istoriji, simbolima i vrednostima.
Prema klasičnim definicijama:
Za Benedikta Andersona nacija je „zamišljena zajednica“ — ljudi koji se nikada neće svi upoznati, ali se osećaju povezano kroz zajedničke narative.
Antoni Smit ima svoju definiciju:
Nacionalni identitet se gradi na etničkom jezgru — jeziku, mitovima, sećanjima, teritoriji.
A za Ernesta Gelera nacija je proizvod modernizacije — obrazovanja, industrijalizacije i državne organizacije.
E sada, kada Kurti kaže da je “i Rašić Srbin” on zapravo misli da Rašić zajedno sa svojim narodom ima isto etničko jezgro koje se zasniva na jeziku, mitovima, teritoriji!
Ali, poimanje “mitova i teritorije” za Rašića i mnoge Srbe ne mora nužno da bude isto, jer ako je isto onda Kurti ne bi “promovisao Rašićevo srpstvo”!
Iskreno meni Rašić u Prištini izgleda kao onaj ministar Beriša u Beogradu. Mislim da je jednako i cenjen u svom narodu kolko i onaj tamo. A mislim da ih jednako cene i oni koji ih podržavaju. Dakle, ako Albancima nije jasno kako većina Srba gleda na Rašića neka mi daju mišljenje o Beriši i onda možemo da se razumemo.
Sa druge strane ako je odlika nacionalnog identiteta modernizacija obrazovanja, industrijalizacije i državne organizacije, onda slaba vajda i od beogradskih favorita. Modernizacija obrazovanja ide nam u smeru – obrazovanja po kućama, što je nekoliko vekova unazad nikako unapred. O ostalim segmentima da i ne pišem, jasno vam je.
Imam ideju, kao i uvek!
Ja sam za to da dve delegacije Beograda i Prištine naprave, recimo u Briselu, jedno prestižno takmičenje za najSrbina na Kosovu i da narod glasa SMS porukama – može i preko ćerka firme brojeva a može i sa ovih priznatih kosovskih. Pa da vidimo kada ih sve zajedno udalje odavde ko će osvojiti laskavu titulu “i ja sam pravi Srbin”!
Takmičari bi trebalo da se pokažu u sferi:
– osnove srpskog jezika i književnosti (ne znam dal da šalju ovog “u našim školama”, ili da Rašić nastupa na albanskom)
– poznavanje istorije i tradicije srpskog naroda ( posebno da Kurti smišlja pitanja)
– kultura u enklavama ( analiza dela “Vođa” Radoja Domanovića)
Duboka je tragedija naroda koji se večito deli na njihove, naše i one koji su zaista svoji i koji i dalje čuvaju svoj identitet time što žele da ostanu i bore se za bolji život i neku svetliju budućnost.
I dok se oni prepucavaju ko ima “vernijeg, autentičnijeg i poslušnijeg Srbina” nas zavejava obespravljenost, demorališući pogled na život zarobljen u enklavama bez jasnog i otvorenog puta ka nekakvom normalnom životu. A evo zavejaće nas valjda i ovaj prvi sneg da odagnamo zle misli i ove užasne predstave koje nam se serviraju kao da smo stado ovaca a ne narod vredan poštovanja i priznanja za sve ove godine truda, rada i prezivaljavanja u uslovima nedostojnim ne za ovaj nego za mnoge vekove pre ovog.
U glavi mi pesma:
Pada, pada, pada, pada, pada
Šta to pada?
Pada sneg!
Ko zna, možda još ponešto padne, samo da njima ne pada više na pamet da se igraju sa identitetima.
Nije lepo, nekulturno je, učile su vas mame, zaboravili ste. Vreme je za prevaspitavanje. Hvala!
Do sutra.
Milica Stojanović Kostić
Kandidatkinja za odbornicu u SO Gračanica
