Marija Jovanović: „Ti to ne možeš“ me je dovelo ovde

Marija Jovanović diplomirana pravnica, upravnica filijale Rajfajzen banke u Gračanici, mama i pre svega veoma borbena i samostalna žena, u ŽensCastu je govorila o svom načinu života, ali i vaspitanju, odrastanju i uspehu koji je kako navodi došao kao posledica konstantne edukacije, odricanja i snage.

Marija Jovanović je govoreći o svom odrastanju kroz osmeh kaže da je bila „dečak“, misleći na stereotipni prikaz onoga šta se u patrijarhalnim normama smatra ulogama dva pola.

.„Ja sam kad sam bila mala bila „dečak“. Uglavnom sam vreme provodila sa ocem i onda smo gledali i išli na utakmice, fudbal i košarku , čak smo zajedno išli i u lov. Negde je moj otac i najviše uticao na formiranje moje ličnosti, a onda mi je mama dala tu neku žensku notu jer smo se kasnije od puberteta družile mnogo više, jer je neko nepisano pravilo da mama u pubertetu ne bude negde baš prijateljica. E kada se ta faza preraste mama postaje nabolji prijatelj“, priča Marija u ŽensCastu.

I pored toga što u odrastanju sa sestrama i bratom nije osetila značajnu razliku u vaspitanju ženske i muškog deteta, ipak je, kako napominje bilo nekih drugačijih pravila.

„Iako je tata bio pravedan on je naravno bio dominatan i strog, i postojale su razlike u tretiranju nas devojaka i našeg brata, a jedna od tih razlika je recimo što se tiče izlazaka znalo se da brat može da ostane bar par sati duže od nas devojaka“.

ŽensCast

Žena je sinonim za „mora“

O položaju žena u našem društvu Marija kaže da se i dalje zadržao zahtev i očekivanje od žene da „stalno nešto mora“.

„Mora da se uda, mora da bude majka, domaćica i sve to mora da bude savršeno. A kad nešto nije kako treba onda je mama kriva, a to je ono što mene baš istera iz takta“, objašnjava ona.

Ona takođe ističe da je teret koji žena nosi mnogo veliki, ali sa velikim žaljenjem ističe da najveće osude stižu upravo od drugih žena.

„Mnogo je toga stavljeno na teret žena. A najgore što to nameću druge žene. Možda mi možemo da kažemo da su nam nekada to nametali muškarci, ali mislim da nam sada to nameću žene.“

Posebno se u ruralnim zatvorenim sredinama kakve su na Kosovu zadržalo mišljenje da je „muško dete“ prioritet što posebno povređuje žene iako su one te koje na muškom potomstvu insistiraju.

„Znaš mene jako nervira kada ja na nečije pitanje da li imam dece kažem da imam tri devojčice, a onda usledi – u super četvrto će da bude muško. Zašto? Čemu? Zbog čega? Pa dobro… biće! Nažalost ovu rečenicu sam uglavnom čula od žena“, priča Marija svoja iskustva.

Žene ne koriste svoj potencijal

Na pitanje kako je uspela da dodje do onoga što je danas, Marija kaže da ju je najviše inspirisalo : TI TO NE MOŽEŠ!

 „Do ovoga danas došla sam jednom velikom borbom, odricanjem, ne odustajanjem. Jer hteli mi to da priznamo ili ne ovo što ja radim smatra se jednim tradicionalno muškim poslom, a sa tim je trebalo izboriti se, prihvatanjem svake vrste edukacije“, navodi ona.

Poseban izazov napretka u poslovnom smislu bio je napraviti balans između porodičnog i poslovnog života.

„Ja sam u jednom momentu morala da moju najstariju ćerku ostavim tri meseca i da otputujem za Nemačku, na jednu edukaciju. To je tada bilo baš 50:50, borile su se mama i poslovna žena u meni. I uspela sam da prelomim jer sam znala da njoj ne može da škodi a meni može da koristi. Jer ja verujem da sam tata ja ne bih imala tu dilemu znalo bi se da je mama kući, i da je u redu da nastavim dalje. Ali bila je velika dilema. Zbog toga me i okolina mnogo osudila rečima:“ostavićeš dete tri meseca“, kao da nema oca i kao da ću ga ostaviti na ulici.“

Ženama preporučuje da iskoriste svoje potencijale i da se stalno edukuju.

„Milsim da žene ne koriste svoj potencijal onoliko koliko bi zaista mogle, ne edukuju se dovoljno, tu ne mislim samo da klasično obrazovanje nego i na sve ostalo. Zašto ne kursevi, strani jezici, bilo šta što može da doprinese izgradnji ličnosti, a na kraju krajeva i materijalnog.“

Sto posto ženski kolektiv

Marija Jovanović na čelu je filijale u Gračanici u kojoj isključivo rade žene, na šta je kako kaže veoma ponosna. Na konstatacije klijenata da tu rade samo žene odgovara na sledeći način:

„Klijentima je prvi komentar „a gde su muški, a zašto sve žene“, na to odgovorim da ja rodnu ravnopravnost vidim samo ovako“ , kroz osmeh priča Marija.

Organizacija vremena je ključ

Poslovna žena, koja je uz to i mama i domaćica ali i sve ostalo što joj je društvo nametnulo, mora da se dobro organizuje. Ipak kada se dogodi da ne može sve da uradi u jednom danu, Marija kaže da kao većina žena prvo žrtvuje vreme za sebe.

 „Organizacija je jako komplikovana zato što prvo treba uskladiti poslovne i privatne obaveze, a onda obaveze u školi, vannastavne aktivnosti, rođendani i sve je to nešto što radi mama, u tim situacijama ponekad dozvolim da moj društveni život trpi. Znači i tu treba napraviti balans. Ja danas neću popiti kafu sa drugaricom, ali ćemo otići da kupimo poklon. Ali mama mora da žrtvuje sebe. Tate sa druge strane ne žrtvuju sebe toliko, čak i u idelanim slučajevima mnogo manje od mama.“

Iako joj iskustvo govori da je „žena ženi vuk“ ona se trudi da, kako kaže, uvek bude srećna zbog uspeha druge žene.

„Zato što mislim da bi trebalo da jedna drugu više podžavamo, hvalimo u smislu da zaista budemo ponosne jedna na drugu. Ja nedvosmisleno podržim svaku ženu, nevezano od toga da li sam je srela na ulici želim da podelim njen uspeh“, navodi Marija.

Marija Jovanović podelila je sa nama svoje misli o povećanom broju slučajeva nasilja u porodici, femicidu, funkcionisanju sistema u ovom smislu, očekivanjima, o vaspitanju svojih devojčica ali uopšte o životu. Ceo ŽensCast pogledajte na ovom linku.

Odlučeno: U Gračanici prvo “Kosovka devojka”

Na osnovu inicijative koju je pokrenula NVO “Pravo na pravo” o podizanju spomenika znamenitoj ženi u Gračanici većinu glasova kroz online anketu dobila je “Kosovka devojka”.

Od ukupno 92 odgovora, 59 glasalo je za prvi predlog što je oko 64 odsto od ukupnog broja glasova. Na slici ispod možete pogledati i ostale predloge i rezultate.

Anketa

“Mnogo mi je drago što je ovaj predlog poneo najveći broj glasova, jer mi se čini da Kosovka devojka ne samo da nema spomenik na Kosovu, već ni u jednom mestu u Srbiji”, navodi Milica Stojanović Kostić, predsednica NVO “Pravo na pravo”.

“Naredni korak u ovoj inicijativi je pokretanje online peticije koja će biti organizovana prema postojećim zakonskim regulativama”, navodi ona.

NVO “Pravo na pravo” još jednom poziva sve zainteresovane strane da podrškom daljim aktivnostima pomognu i podrže napore u podizanju svesti o značaju žena u našem društvu, a koje su nepravedno zanemarene svih prethodnih godina.

NVO “Pravo na pravo” pokreće inicijativu u Gračanici

NVO “Pravo na pravo” pokreće inicijativu o postavljanju spomenika zaslužnim Srpkinjama u Gračanici.

U centru Gračanice je na Vidovdan ove godine otkrivena bista naučnika i pronalazača  Nikole Tesle, poslednje delo vajara i akademika Svetislava Arsića Basare.

“Postavljanje ove biste navelo nas je na razmišljanje o tome koga cene i veličaju naši sugrađani, a posebno da li uopšte ima spomenika znamenitim Srpkinjama u našoj opštini,odnosno u samoj Gračanici”, navela je direktorka NVO “Pravo na pravo” Milica Stojanović Kostić.

U samoj Gračanici postavljeni su spomenici Kralju Milutinu u dvorištu OŠ Kralj Milutin, Milošu Obiliću koji je premešten nakon sukoba iz Obilića u ovo mesto, spomenik Janićiju Popoviću u dvorištu Doma kulture. Jedina žena kojoj je do sada podignut spomenik u Gračanici je kraljica Simonida i nalazi se u atrijumu škole.

“NVO “Pravo na pravo” je pre svega uzelo u obzir činjenicu da se na osnovu uvida u broj spomenika i tome da je samo jedan posvećen ženi, znamenite Srpkinje ne poštuju dovoljno i da je neophodno pokrenitu ovu inicijativu kroz peticiju koju ćemo kasnije predati Opštini Gračanica i zahtevati od iste da ispuni naš zahtev”, navodi Stojanović Kostić.

Nepravedno zapostavljene Srpkinje

Veliki je broj Srpkinja koje zaslužuju da se njihov lik i delo ovekoveči u vidu postavljanja biste ili spomenika u Gračanici. Istraživanjem javnog mnjenja došli smo do sledećih predloga koji su nam slale sugrađanjke i sugrađani:

  1. Kosovka devojka – neznana junakinja
  2. Milunka Savić
  3. Desanka Maksimović
  4. Nadežda Petrović
  5. Mira Alečković
  6. Milica Stojadinović Srpkinja

Nvo “Pravo na pravo” poziva sve relevantne institucije i organizacije kao i sugrađanke i sugrađane da daju svoj doprinos u odluci o tome koji će predlog biti usvojen. U narednih 10 dana NVO “Pravo na pravo” nastaviće da ispituje javno mnjenje nakon čega će biti doneta odluka o ličnosti čiji će spomenik biti zahtevan kroz peticiju.

Na ovom linku se možete izjasniti.

ANKETA O SPOMENIKU SRPKINJI

Stojanović Kostić u “Glasu Kosova”: Žene diskriminisane, neophodna edukacija

Izvor: Medija Centar Čaglavica

Milica Stojanović Kostić, direktorka NVO „Pravo na pravo“ bila je gošća Katarine Marinković u podkastu „Glas Kosova“ gde je naglasila da je edukacija o rodnoj ravnopravnosti ključna i za žene i za muškarce na Kosovu. Izrazila je duboku zabrinutost zbog diskriminacije žena u skoro svim aspektima života, istakavši da je fizičko nasilje nad ženama posebno alarmantno.

Ona se osvrnula na zvanične podatke koji pokazuju visok broj prijava nasilja nad ženama na teritoriji opštine Gračanica u 2023. godini, ali i na “zabrinjavajući trend porasta nasilja u poslednjem periodu”.

’’Podatak iz Gračanice kaže da su trideset tri žene prijavile nasilje u 2023. godini, dakle nasilje u porodici. To su podaci Policije Kosova, međutim ono što se dešava u poslednjem periodu je strašno, jer ja sam u samo nedelju dana čula za tri slučaja nasilja. Bila su dva slučaja nasilja u porodici, treći je bio u kafiću, kada je muškarac u  Gračanici tukao devojku i to je neko snimao i postavio na društvene mreže“, kazala je  Milica Stojanović Kosotić.

Milica Stojanović Kostić je takođe ukazala na problem patrijarhalnog obrasca ponašanja među policajcima koji često imaju ograničenu svest o zaštiti žena.

„Ono što mi moramo da promenimo jeste svest policajaca, zato što policajci su nam isto duboko patrijarhalno vaspitani, jer kad te policajac pita „jesi li ga provocirala?“ Šta da kažeš. Policajac te pita u policijskoj stanici „da li si ti provocirala njega, pa je on tako reagovao“. Mislim, šta dalje da kažem na to“, kaže ona.

Šta je sa gradonačelnicom i njenim stavovima po pitanju prava žena?

Milica Stojanović Kostić – Medija centar Čaglavica

Kritikovala je lokalnu vlast u Gračanici zbog nedovoljne pažnje posvećene ovom ozbiljnom problemu i nedostatka javnih izjava ili akcija koje bi podržale žrtve nasilja i promovisale rodnu ravnopravnost.

’’Nisam videla da je gradonačelnica Gračanice bar u jednom govoru rekla da nasilje nad ženama u Gračanici mora da prestane. A ima mnogo slučajeva nasilja. Da u Gračanici žene ne smeju da trpe, da budu na nižim položajima, da žene u Gračanici moraju da se osnaže, da moraju da se bave svojim pravima“.

Milica Stojanović Kostić ističe da žene često prolaze kroz nejednakost i diskriminaciju, posebno tokom procesa zapošljavanja. Naglasila je da im je često otežano da se angažuju u politici ili drugim javnim ulogama bez podrške muškaraca.

„Žene generalno prolaze kroz klasične prepreke, kao što je nedovoljna vrednovanje u odnosu na muškarce prilikom konkursa za posao. Ako žele da se bave određenim oblastima, često se smatraju nepodobnim. U politici, na primer, često moraju stajati u senci muškarca koji je glavna figura, preuzimati sve obaveze u kući, da bi mogle da se posvete svojoj karijeri, ukoliko je imaju. Žene retko dobijaju značajne pozicije putem konkursa koji su važni“, rekla je Stojanović Kostić.

Mišljenja je da je važno osigurati bezbedno okruženje u kojem će se žene osećati podržano i zaštićeno kada izraze svoje probleme, kako bi ti problemi mogli biti pravilno rešeni.

’’Mi da bi mogle da promenimo stvari, ali potrebno je prvo da ohrabrimo žene – žene koje su i dalje uplašene za svoja radna mesta, za svoju egzistenciju, uplašene za sve moguće, jer žena mora da brine o svemu, ima najveću ulogu kao brižna. I onda je ona prosto sputana svim tim i ne može da izađe javno i da kaže „Hej, neko me seksualno uznemirava na poslu“ ili „neko me seksualno uznemirava na ulici“. Imam različite primere u poslednje vreme šta se sve dešava. Tako da mislim da je problem što stojimo u mestu, što mi same mnogo ćitimo i dalje“.

Stojanović Kostić je naglasila važnost dodatnog obrazovanja o rodnoj ravnopravnosti kako bi se razumelo da to ne znači umanjivanje muških prava radi povećanja ženskih prava, već ostvarivanje jednakih prava, mogućnosti i poštovanja za sve.

„Rodna ravnopravnost ne postoji, dok god muškarci imaju veća prava od žena. To je vrlo jasno. Ali kada meni dođu muškarci i kažu ’’Pa stani, šta vi hoćete feminizmom? Hoćete da mi umanjimo svoja prava, a da vi povećate svoja prava“. Ne, apsolutno ste to pogrešno razumeli. Dakle, tu treba jedna posebna edukacija šta znači ravnopravnost“ kazala je ona.

Zvanična Youtube stranica Medija centra Čaglavica

Milica Stojanović Kostić je i urednica podkasta „Ženskast“, koji se ističe pružanjem platforme ženama koje nisu dovoljno u centru pažnje da izraze svoje stavove i mišljenja.

„Ono po čemu je ovaj podkast  karakterističan jeste što bira žene koje ne mogu dovoljno da se vide. Mislim da mi je to bila ideja vodilja – žene koje nisu dovoljno afirmisane, a imaju šta da kažu. Ja sam u svom radu, a i u svom životu u Gračanici, mogla da upoznam zaista puno žena koje su jako uspešne, ali su negde po strani, ne vide se i ne čuju. Tako da “Ženskast” daje priliku tim ženama da govore o svom razvojnom putu, o svojim stavovima, mišljenjima, ne samo na temu žena, nego smatram da žene treba da govore i na ostale teme, kao što su, što da ne, i političke stvari“, kazala je Stojanović Kostić.

Na kraju, kao direktorka nevladine organizacije „Pravo na pravo“ Milica Stojanović Kostić je poslala poruku podrške svim ženama koje se bore za svoja prava:

„Niste same. Progovorite o tome što vas muči. Probajte da nađete podršku van porodice. Tu smo mi i mediji da vam pomognemo“.

Podkast “Glas Kosova” realizuje Medija centar Čaglavica uz  finansijsku podršku Evropske unije. Sadržaj ovog podkasta isključiva je odgovornost Medija centra Čaglavica, te nužno ne odražava stavove Evropske unije.

Kako pripremiti prijemni? Isidora vam donosi “tips and tricks”

Pripremila: Isidora Stojanović

Stiglo je leto a sa njim i topliji dani, a završena je i školska godina. Za većinu nas nema voljenijeg perioda u godini, ali mnogi ipak nisu završili sa svojim obavezama, a to su prijemni ispiti za srednje škole i fakultete. Zbog toga sam došla na ideju da sakupim ,,tips and tricks” za spremanje prijemnog ispita. Ovo su neki od najefikasnijih, po iskustvu učenika koji su to prošli.

1. Početi na vreme ( par meseci pre prijemnog );

2. Organizovati učenje kako vam najviše odgovara, tako  da sve što je potrebno stignete pre prijemnog;

3. Pratiti raspored sa što manje oscilacija ( povremeno odstupanje od rasporeda nije strašno, brzo se i lako nadoknadi );

4. Pomodoro tehnika za samo učenje ( 25 minuta učenja – 5 minuta odmor );

5. ,,Flesh card” kao još jedan način za učenje; Rukom pisane fleš kartice su bolje za pamćenje informacija nego korišćenje digitalnih fleš kartica. Fizičko pisanje fleš kartica zahteva aktivnije učešće, što olakšava pamćenje. Kako ih napraviti?

●napišite informacije svojim rečima

●uključite slike

 ●kodirajte svoje kartice u boji

 ●neka budu jednostavne

●sa jedne strane postavite pitanje, a na drugoj napišite odgovor

●odgovarajte naglas

6. Mape uma;

crtanje mape uma je metoda pomoću koje puno informacija može da se stavi na jedan list papira, ili da se na dobar način organizuju beleške. Mapa uma u suštini sadrži asocijacije koje proističu ili se vezuju za centralnu tačku. Pri pravljenju mape uma najprije se crta centar mape uma, koji bi trebalo da predstavlja glavni pojam, tj. ctrež glavnog pojma. Iz centralne slike se granaju ostale teme, iz kojih mogu polaziti dalji tanji izgranci koji predstavljaju manje važne pojmove.Potrebno je uključiti što više slikovitih asocijacija na pojmove koji treba da budu naučenni. Pri tom se preporučuju samo pozitivne asocijacije na date pojmove.

Ilustracija “mape uma”

7. Iščitavanje i česte provere znanja .

Ono što je posebno izdvojeno kao jako bitna stavka što se spremanja prijemnog tiče je motivacija. Sa izborom fakulteta i posla koji bismo nakon njega voleli da radimo, motivacija se povećava da bismo svoje želje ispunili.

“Od svega, ja bih kao najbitniju stavku za pripreme za fakultet izdvojila motivaciju I jaku zelju.”, rekla nam je jedna od sagovornica.

Ona dodaje da se ne sme prepustiti slučaju I da je priprema jako važna.

,,Uplatila sam privatne časove i počela da se spremam još u decembru, jer sam znala da je konkurencija velika. Izabrala sam ono što me zanima pa mi nije bilo teško.”

Dakle, na kraju zaključak je jasan, dobra organizacija, puno motivacije, redovna i pravovremena priprema, a pre svega dobro razmislite čime želite da se bavite tako da će vam ostatak biti mnogo lakši.

Srećno svima na prijemnim ispitima od redakcije Ženskog infoa!

“Ćuteći se razumemo …”

Preporučuje: Tamara Tomanović, glumica

Ovog puta odabrala sam da vam preporučim roman “Zid tajni” spisateljice Ljiljane Šarac jer prati priču dve sjajne žene koje mogu svima nama da budu inspiracija i podstrek. Za mene su one prave feministkinje.

Roman počinje tako što jedna od junakinja, Lidija koja je bolovala od karcinoma dojke, u najtežem životnom periodu kada su je lomila razna iskušenja pronalazi dnevnik princeze Jelene Karađorđević i kreće na put otkrivanja njenog života, pošto u istoriji nema mnogo podataka o njoj i njenom životu, a istovremeno kreće u neki nov život, s nadom da će sve biti dobro.

Jelena je čista inspiracija, čitajući o njoj i njenom životu od malena pa sve do njene smrti, i sama sam rešila da promenim neke stvari u svom životu. Prosto sam se zaljubila u prirodu ove veličanstvene, hrabre, jake a opet nežne žene. Ljiljana maestralno prepliće sudbine ovih divnih žena i vodi nas na put otkrivanja istine što ovih junakinja, što sebe samih, jer nakon čitanja ovog romana niko ne može ostati ravnodušan.

Lidija će nas naučiti da je preventiva zdravlja najvažnija, i da uvek postoji nada da se život promeni na bolje. Da to nije lak životni put, ali da je delotvoran, i da zaista posle kiše uvek dođe sunce.

Tamara Tomanović sa Ljiljanom Šarac (desno), foto Ženski info

Jelena će nas naučiti da je ljubav prema sebi, porodici, domovini, ono što treba da nas pokreće i da nas tera napred. Da ne zaboravimo ko smo i šta smo, i da se držimo svojih korena i tradicije. Da se borimo radi očuvanja identiteta. Da pomažemo kada smo u prilici i da volimo sve ljude oko sebe.

Nadam se da će se ova knjiga što pre naći na vašim listama, od srca vam je preporučujem.

Vaša Tamara

Ženski LETNJI planer

Ovo nije samo “još jedan planer” u moru mnogih na koji možete naići, poseban je jer će u vama probuditi davno zapostavljenu devojčicu sa velikim snovima i nadama.

Ovaj novi, Ženski letnji planer namenjen je svim devojakama, ženama i devojčicama koje pre svega ohrabrujemo da se posvete sebi i svojim postignućima, svojom ličnom razvoju i sreći.

Ženski letnji planer ima mnogo novina, koje se pre svega odnose na to da ne samo da možete da organizujete već i da zapišete svoje najlepše uspemen leta koje je pred nama.

Planer je četvoromesečni obuhvata jun, jul, avgust i septembar. Sa posebnim delovima gde ćete moći da zapišete svoje ideje, ciljeve, postignuća, planove.

Novi, letnji, razigrani ali prepoznatljiv dizajn tu je kako bi vam dodatno probudio maštu i lepe misli.

Uživajte ovog leta.

Zorana Lazić o očuvanju integriteta, mašte i empatije u nemogućim okolnostima

U trećoj emisiji ŽensCast bavili smo se odrastanjem i poteškoćama na koje mlade žene iz srpskih sredina na Kosovu nailaze u okolnostima ruralnih, zatvorenih sredina. Kako se, konkretno Zorana Lazić, ekonomistkinja iz Radeva borila sa stereotipima koji su imali tendenciju da je „ukalupe“ u norme koje su opšteprihvaćene i kako je uspela da se odupre istim i ostane svoja, drugačija a opet izgradi samopooštovanje i sigurnost kroz rad na sebi i „čuvanjem devočice“ koju često zbog ovakvih životnih prilika zapostavimo i zaboravimo.

Odrastanje na Kosovu, pored svih patrijarhalnih, sterotipnih i opterećujućih modela vaspitanja, dodatno otežava i nesigurnost, često nebezbedno okruženje, predrasude, ali i konstantna previranja na visoko političkom nivou, koja utiču na život ljudi, a posebno žena.

Foto: Printscreen ŽensCast

Zorana Lazić pre svega naglašava da je nedostatak fizičke slobode u svom detinjstvu prevazilazila tako što je uspela da oslobodi misli i duh, te to predlaže i mladim ženama danas.

„Ograničenost (koju mi sada doživljavamo) je samo fizička. A fizička ograničenost nas nikako ne sputava da imamo neku drugu slobodu. Neku vertikalu koja se kreće ka nekim duhovnim visinama i to namerno kažem za nas ovde, jer toga moramo da budemo svesni. A posebno zato što u toj duhovnoj vertikali postoji ono što je najvažnije i što mislimo da nama najviše nedostaje a to je sloboda, i tu je beskrajna sloboda“, priča u ŽensCast-u, Lazićeva.

Ona takođe ističe da je položaj žena u našem društvu i dalje veoma težak i da žene i danas trpe nasilje često zbog učenja da su one „najodgovornije za život svoje dece“, te zato i ostaju u takvim okolnostima i ćute o ovom veoma velikom problemu.

„Mi smo i dalje društvo u  kome se majka, kako i treba da bude, piše velikim slovom. I mislim da mnogo puta, mnoge majke isključivo iz ljubavi prema svojoj deci i iz te stamenosti jedne kosovske majke, budu sputane da reaguju na bilo koji način. Slušajući sociologe koji pričaju o toj temi (nasilja nad ženama) i koliko je učestalo u našoj zemlji jeste da su u mnogim slučajevima agresija i primitivazam glavni činioci za nastanak nasilja, u stvari oni rađaju nasilje“, objašnjava Zorana.

Foto: Zorana Lazić, privatna arhiva

Svakodnevne teme koje se provlače kroz život Srba na Kosovu su različite, međutim jedna od najučestalijih je intenzivna prodaja i odlazak. Ne osuđujući ovakvu odluku ljudi Lazićeva kaže da je ona veoma teška i nedvosmisleno dolazi iz potrebe za boljim uslovima života. Ipak, naglašava, gubitak zavičaja, porodične kuće, najteža je stvar koja se može dogoditi jednoj porodici.

„Mladi, naši roditelji, okruženje, kolege svi konstantno pričaju o tome, jer je to borba mnogih od nas odavde.Mislim da nimalo nije lako, i tek tako izgubiti svoj zavičaj. Ne bih nikako da osuđujem one ljude koji su na tom putu i koji su bili u prilici da svoju kuću, okosnicu svoje porodice predaju nekom drugom i da to više nije njihovo. Mislim da je to trajni gubitak i trajni poraz za svaku porodicu. I uvek me iznova rastužuje kada ujutru krenem na posao i vidim da negde gde je postojao neki dom, njega više nema. A ja imam jednu duboku misao u kojoj se pitam da kada čovek proda svoju porodičnu kuću koju su gradili naši preci i koja je jako dugo tu obitavala, šta uopšte možemo kupiti od tih para?“

Sa Zoranom Lazić razgovarali smo i o ostalim temama koje su usko povezane sa odrastanjem u ovom modernom i potrošačkom društvu. Svojim primerom Lazićeva pokazuje da „brendiranje“ kojem su podložni mladi nikako ne znači veću vrednost. Ona sa ponosom kaže da jedinstvenu odeću i nakit, zbog kojih je veoma prepoznatljiva u Gračanici, često kupuje u Second hand radnjama. Stil oblačenja je refleksija našeg bića, te savetuje mladim devojkama da budu hrabre i prate svoju jedinstvenost.

„Ne bojite se predsrasuda, ali ni godina, one nisu okosnica naše vrednosti. Često smo sputane da živimo kako želimo zbog pravila koja su davno ugovorena u društvu, a zapravo bi trebalo da živimo sa pravilima koja smo stekli kroz svoja uverenja i naša saznanja. Jer to je ono što je naše i što osećamo“, zaključuje Zorana.

Celu emisiju pogledajte na linku:

ŽensCast 3 sa Zoranom Lazić

Edukativna kampanja o lažnim vestima kao podrška omladini u izgradnji kritičkog mišljenja

Radionice sa mladima iz srpske, romske i bošnjačke zajednice održane su na različitim lokacijama širom Kosova. Razgovori sa mladima u Gračanici, Lapljem Selu, Štrpcu, Gornjem Kuscu, Vitomirici i Goraždevcu obuhvatali su teme kao što su lažne vesti i njihov negativni uticaj na društvo, nasilje među vršnjacima, rodna ravnopravnost i međuetnička tolerancija.

Isidora Stojanović, jedna od učesnica iz Lapljeg Sela, izjavila je da je radionica bila veoma važna i edukativna za nju.

“Predavanje je bilo veoma informativno. Već sam bila upoznata sa konceptom lažnih vesti, ali sam proširila svoje znanje o tome. Ono što je meni bilo važno jeste da predavanja nisu bila dosadna; bila su veoma zanimljiva i držala su moju pažnju”, rekla je Isidora.

Radionica u Lapljem Selu

Još jedan segment ovog projekta je veb sajt na kojem se može pronaći dodatne informacije, uključujući i kvizove. Nakon što završe ove kvizove, učesnici dobijaju sertifikat o obuci.

“Veb sajt je takođe veoma interesantan i koristan. Obuhvata sve o čemu smo razgovarali, pomenuli i naučili na predavanjima. Bila sam srećna što sam učestvovala u svemu”, dodala je Isidora.

Na predavanjima su prisustvovali kako dečaci tako i devojčice, iako je bilo više mladih žena. Oni su posebno istakli značaj i korisnost ovakvog osvešćivanja o rasprostranjenom problemu lažnih vesti.

“Na predavanju o lažnim vestima, naučili smo o važnosti razumevanja i kritičkog ispitivanja informacija iz medija. Istaknuto je koliko je važno razlikovati pouzdane izvore informacija od neproverenih ili lažnih informacija, kao i kako prepoznati manipulaciju u medijima. Ukratko, utisci sa predavanja su pozitivni i inspirativni; otvorili su nove perspektive i misli o medijskom sadržaju”, rekla je Ivona Kolašinac iz Goraždevca.

Radionica u Goraždevcu

Učesnici iz Vitomirice posebno su bili zadovoljni upotrebom video materijala koji je dodatno objasnio opasnosti koje predstavlja tehnologija Deep fake.

 “Veoma mi se svidelo predavanje; bilo je dobro organizovano i planirano. Bilo je zanimljivo što smo videli video kao primer Deep Fake-a, i naučili smo više o lažnim vestima. Dodatno, veb sajt nam je pružio mnogo novih saznanja”, podelila je Darija Bibuljica iz Vitomirice kod Peći nakon predavanja.

Radionica u Vitomirici

Učesnici su bili veoma aktivni tokom predavanja i želeli su da saznaju više o ovoj temi učešćem u predavanju, postavljanjem pitanja ili deljenjem ličnih iskustava. Posebno je interesantno što većina mladih pokazuje poseban interes za temu nasilja među vršnjacima, što ukazuje na potrebu za većim angažovanjem u ovoj oblasti. Takođe, pravni aspekti koji su razmatrani tokom predavanja, uključujući moguće krivične radnje, bili su posebno intrigantni, jer mnogi mladi ljudi ne prepoznaju šta može biti smatrano krivičnim delom, posebno na društvenim mrežama i internetu uopšte.

Radionica u Štrpcu

Predavanje je podržala Misija Ujedinjenih nacija za privremenu upravu na Kosovu, UNMIK.

Prof. Jelena Jovanović: Imajte cilj, trudite se i uspeh će doći

Intervju radila: Isidora Stojanović

Najčešće se na uspeh đaka na školskim takmičenjima gleda kao na uspeh i samih profesora koji su ih za isto pripremali. Uglavnom se ona održavaju u ovom periodu školske godine, te smo tim povodom razgovarali sa profesorkom matematike u Gimnaziji Priština sa sedištem u Lapljem Selu, Jelenom Jovanović. Ona kaže da je organizacija ključ uspeha, kao i da su se devojčice/ devojke do sada pokazale kao organizovanije, a samim tim i spretnije.

Ko je Jelena Jovanović?

Jelena Jovanović je profesorka matematike u Gimnaziji Priština. Rodjena je 1989. godine u Beogradu, sa porodicom je živela u Lipljanu, a trenutno sa suprugom i dvoje dece živi u mestu Batuse u Opštini Gračanica. Studije je završila na Prirodno-matematičkom fakultetu u Severnoj Mitrovici, odsek za matematiku, 2012. godine. Iste godine počela je sa radom u prethodno pomenutoj srednjoj školi.

Foto: Jelena Jovanović, profesorka matematike, privatna arhiva

1. Da li je, i na koji način, sredina u kojoj živite uticala na Vas i Vaš razvoj?

Jeste u mnogome. Živimo u veoma teški uslovima, a čini mi se i sve gorim. Postoji vrlo malo mogućnosti za sve. U vreme kada sam upisivala fakultet, uslovi su bili mnogo teži nego sada, ali nisam želela da budem rob tih uslova, te sredine. Želela sam da idem dalje, da napredujem. Imala sam cilj – da završim fakultet, i uspela sam u tome. Imala sam ogromnu i bezuslovnu podršku roditelja koji su mi omogućili studiranje i skoro svakog dana im zahvaljujem što su mi omogućili da ostvarim svoj cilj.

2. Da li ste u toku odrastanja osećali neku razliku u odnosu na Vaše vršnjake iz drugih krajeva Srbije?

Činjenica je da svi mi koji živimo u ovoj sredini osećamo da se pravi razlika. Da smo možda povlašćeni u nekim situacijama i da izazivamo sažaljenje. Nisam to želela. Možda iz nastojanja da pokažem da nema potrebe za tim, a možda i svojim spontanim ponašanjem, nisam dozvolila da postoji ta razlika. Čak sam uspevala da pokažem suprotno. Navešću primer. Godine 1999. morala sam da napistim svoju kuću, svoj grad, i peti razred sam završila u jednom vojvođanskom selu blizu Pančeva. Postojala je doza sažaljenja, u početku povlastica, ali vremenom se videlo da ipak nema potrebe za tim. Videlo se da je moje znanje na viskom nivou. Tako da sam peti razred završila kao učenica generacije.

3. Da li ste se ikada osećali manje važno kao pripadnica ženskog pola?

Ne. Živela sam sa roditeljima i sestrom. Nikada nismo čule od roditelja da smo kao devojčice manje važne, nebitne, ili da su se žalili što nemaju sina. To nas je vodilo dalje kroz život. Mislim da je stvar u tome da se u porodici detetu pokaže koliko je vredno i bitno. Kao i da je tu najpotrebnije.

4. Šta Vas je vodilo kroz život? Čemu ste stremili?

Roditelji su me savetovali da završim fakultet. Kao što rekoh, imala sam bezrezervnu podršku. Želela sam to, ali tada nisam bila svesna koliko je to bitno. Sada jesam. Sama činjenica da ste nezavisni, da ste sve stekli svojim radom utiče na samopouzdanje, a samim tim i na svakodnevni život. Jednostavno, zadovoljna sam i poslom kojim se bavim i životom koji vodim.

5. Kako nedostatak mogućnosti/ prostora utiče na učenike u srpskim sredinama na Kosovu? Da li su zbog toga korak iza u odnosu na đake iz Centralne Srbije?

Kao što rekoh, uslovi u kojima živimo su dosta teški. Svedok sam da se upravo zbog toga deci popušta u nekim stvarima i situacijama. Međutim, nisam pristalica toga. Ne dozvoljavam da im se nešto poklanja. Smatram da im se tako čini medveđa usluga. Svoje đake tretiram kao da imamo normalne uslove. Upravo iz razloga što smo mi, koji ovde živimo, uglavnom svuda sputavani, gde god da odemo. Veoma mi je drago i ponosna sam na svoje učenike kada čujem da su upisali željene fakultete u Centralnoj Srbiji. To je dobar pokazatelj da nisu korak iza svojih vršnjaka tamo.

6. Da li su deca koju vodite na takmičenja u drugačijem položaju od dece u Centralnoj Srbiji?

Što se položaja tiče, da. Pre svega time što deca u Centralnoj Srbiji nisu ograničena vremenom u školi, ne žure da stignu autobus, pa mogu da ostanu u školi i nakon časova da rade dodatno. Inače, što se samog rada tiče, nema popuštanja. Radimo sve vrste zadataka iz različitih zbirki i zadatke koji će biti na prijemnom. Zadovoljna sam kako se snalaze.

7. Da li češće na takmičenja vodite devojčice ili dečake?

Do sada sam na takmičenjima više vodila devojčice. Nisam sigurna da li to zavisi od generacije do generacije, tek ćemo videti. Do sada su se devojčice pokazale kao spretnije, a i temeljnije i vrednije.

8. Imate li neku poruku za mlade devojke?

Svojim učenicama uvek savetujem da najpre završe fakultete, ali i da imaju vremena i za druge stvari. Uz dobru organizaciju može se sve postići. Da ne obraćaju pažnju na komentare osoba koje nisu ništa u njihovom životu. Treba da imaju cilj i da se, sutra kad se okrenu, ne kaju ni zbog čega.