Stojanović Kostić za RTK1: Zdravom društvu treba zdrava porodica, a zdravoj porodici poštovana žena

“Ovde (na Kosovu) je “sramota” baviti se pravima žena, jer su sva ostala prava ugrožena i prekršena, ja ipak mislim da je ovom podeljenom društvu neophodna pre svega zdrava porodica , a zdravoj porodici je potrebna zdrava žena koja nije diskriminisana”, navela je u intervjuu za Radio televiziju Kosova osnivačica i urednica sajta Ženski info, Milica Stojanović Kostić.

U intervjuu za RTK1 osnivačica i urednica portala Ženski info govorila je o značaju femninizma i zaštiti prava žena u kontekstu stvaranja zdrave porodice, a samim tim i demokratskog multietničkog društva.

“Ovde (na Kosovu) je “sramota” baviti se pravima žena, jer su sva ostala prava ugrožena i prekršena, a ja mislim upravo suprotno jer zdrava porodica je suština društva. A zdravoj porodici je potrebna zdrava žena koja nije diskriminisana. Kažu Srbi, a verovatno i Albanci da je žena “stub kuće”, e ako je tako onda je morate držati ko “malo vode na dlanu”. Ta žena mora biti poštovana i cenjena kao i vi ostali da bi ta kuća procvetala. A kada procveta kuća i porodica, onda cveta i društvo . E kada napravimo tu normalnost u porodici, onda će žene koje nam vaspitavaju decu kao i muškarci relaksiranije to raditi, te će nam i međuetnički biti mnogo bolje.”

Ona je dalje objasnila na koji način promovisanje prava žena ima veze sa izgradnjom boljih međuetničkih odnosa.

“Jer ukoliko poštujete prava žena, onda će majke vaspitavati svoju decu da nikada ne sude ljudima, jer to zapravo feminizam i promoviše, jer kada ne ugrožavaš moju slobodu slobodan si da radiš šta god želiš”.

Veoma je važno, kako dalje objašnjava u intervjuu za RTK1, da se u javni diskurs smesti tema “ženskog trpljenja”, jer žene u patrijarhatu i dalje trpe, a većina nažalost smatra da je to normalno.

“Moja je želja da utičem na mlade žene, devojke. Jer ne možete ispraviti ono što je patrijarhat već pokvario, to ne uspeva jer , recimo, ne mogu ja da sada ubedim stariju ženu koja je odgajana u patrijrhatu, da sam ja u pravu što tražim da me muž poštuje, a ona živi u ubeđenju da je u redu da joj udari šamar kad je pogreši. Može samo da mi bude žao što su žene to trpele i mislile da to tako treba. A li možemo da promenemo kako će buduće generacije gledati na život, ne samo devojčice nego i dečaci.”

Primer da je promena moguća svedoči, kako je navela, i redakcija TEEN koja funkcioniše u okviru sajta Ženski info.

“Teen redakcija zaista pravi odlične priče sa devojčicama na centralnom Kosovu, to su tako dobre izjave u kojima naše tinejdžerke u ovdašnjim školama poručuju da neće trpeti nasilje od svog partnera, da neće tolerisati ponižavanje samo zato što je žensko.Tu vidimo da su osvešćene, bravo, idemo dalje. Iako i dan danas majke vaspitavaju te mlade ćerke da budu pokorne”, navela je ona u ovom intervjuu.

Foto: Screenshot

Urednica sajta Ženski info smatra da mediji rade na promovisanju ženskih prava, rodne ravnopravnosti, ali razume zašto ženske solidarnosti i nema toliko često – nema mnogo žena na čelu medija.

“Vi kao novinarke iznad sebe imate nokg urednika, ili zavisite od vlasnika medija i koliko god želele da solidarno na terenu kažemo evo podržaćemo jedna drugu opet zavisi od onog iznad. A ako je on muškarac može da kaže: “šta mene briga za tamo ta vaša ženska prava, daj mi sa kim se sastao premijer”. Ja zato želim da žene budu na funkcijama, ali i tu moramo da pravimo razliku jer ne treba da žena dođe na funkciju samo zato što odgovara nekome (uglavnom muškarcu) , nego zato što je sposobna, vredna, žena koja je svojim dugogodišnjim iskustvom pokazala da može da vodi firmu – e to je prava žena na pravom mestu.Takva će žena podržati ravnopravnost, solidarnost.”

Stojanović Kostić zaključuje da borba za rodnu ravnopravnost “nema boje”, “nema strane”, nacionalnost ili bilo kakvu pripadnost. Mi sve , kako je kazala, jednako imamo probleme koje samo zajedno možemo da rešimo.

Izvor: RTK1 – Nedeljni kolaž, Ženski info

Kosovke o ženskoj solidarnosti: Nedovoljna a neophodna

Solidarnost među ženama, onaj osećaj da ne zavidite nego prigrlite ženu koja je uspešnija od vas, nova je dimenzija koja otvara vrata blagostanju. Solidarne i ujedinjene žene čine velike promene u društvu. Ali šta je sa našom, lokalnom ženskom solidarnošću? Evo šta kažu kosovke na pitanja šta za njih znači ženska solidarnost, ima li je kod nas i koliko nam je potrebna?

Foto: Marija Jovanović, Facebook

Marija Jovanović, diplomirana pravnica, upravnica filijale Raiffeisen Banke u Gračanici

Kada govorim o ženskoj solidarnosti, najpre pomislim na prihvatanje i  podržavanje različitosti. Različitosti u stilu oblačenja, nivou obrazovanja, umeću u kuhinji, načinu vaspitavanja dece…itd. Dakle, prihvatimo, podržimo i slavimo svaku devojku i ženu , koja se , na sebi svojstven način, bori sa izazovima današnjice.

Milena Jakšić, glumica

“Reklo bi se da se ženska solidarnost podrazumeva, naročito danas kada je svest o podršci na najvišem nivou od kad je sveta i veka, a ipak moramo da je iznova i iznova pronalazimo, tražimo i kamčimo, ona se nažalost ne podrazumeva, a trebalo bi. Kolektivno, ženska solidarnost je na mnogo nižem nivou nego što može i da se zamisli, a sa tim saznanjem se žena susretne i u njenim najranjivijim fazama života, а to je kada se radja kao majka. To je samo jedan od primera gde se ukrote sve ženske nesolidarnosti na svesnom i kolektivno nesvesnom nivou, tako da ko preživi pričaće.

Foto: Milena Jakšić, glumica

Što se mene lično tiče, ja sam odrastala uz stariju sestru, koja je moja bezuslovna podrška, i veoma samosvesnu majku koja je u nama usadila ideju o ženskoj solidarnosti kao o nečemu, što se ne dovodi u pitanje, ženska solidarnost se podrazumeva.

Zorica Vorgučić, novinarka i urednica Radija Kim,

„Ako bi govorili o nekoj vrsti definicije šta je to ženska solidarnost, odnosno solidarnost među ženama, onda bi možda mogla da glasi ovako: To je kada je neka žena u problemu, a druga žena ili grupa žena joj pruža podršku i pomoć.

Tu solidarnost među ženama u srpskim sredinama na Kosovu ne srećemo često, ali nije ni da nije bilo pozitivnih slučajeva.

Foto: Zorica Vorgučić, Facebook

Ženama, posebno onima koje trpe nasilje potrebno je razumevanje, neko da ih sasluša i uputi, da sa njima ode i prijavi nasilnika. Solidarnost bi recimo bila i kada bi se nakon što u vestima pročitamo da je neka žena pretučena od strane svog supruga izađemo na ulicu i protestujemo.

Solidarnost i naša obaveza bi bila da se pridružimo ženama u Prištini koje marširaju svakog  8. marta i ukazuju na svakodnevnu diskriminaciju žena na Kosovu i zajedno sa njima koračamo i vičemo na taj Dan žena, umesto da se zadovoljavamo crvenim karanfilima, jeftinom kozmetikom i proslavama po kolektivima.

Ženska solidarnost bi bila da oštro reagujemo kada čujemo da neko zviždi na ženom na ulici ili joj upućuje seksističke komentare. Solidarnost bi bila i kada bi kriknule na klasifikaciju „to je ženski posao“, a ovo „muški posao“ ili kada nas optužuju da smo lošiji vozači, te da se ne razumemo u politiku, da ne možemo da vodimo firmu kao muškarci, da kao udate žene nemamo pravo na imovinu jer smo „druga kuća“ i da naša imovina rezervisana samo za našeg brata ili sina.

Brojni su primeri i teško ih je pobrojati, ali bi bilo lakše kada bismo jedna drugu podržale umesto osuđivale i preispitivale razloge za šamar, za razvod, za to što se neka nije udala ili nema decu, za loš položaj na poslu. Lakše bi bilo kada bi se solidarisale.

Foto: Dragana Šubarić, Facebook

Dragana Šubarić, domaćica

„U okruženju u kom živim gotovo i da ne postoji ženska solidarnost. Odnosi se , nažalost, temelje na zavisti,  ljubomori i preziru. Međutim, bilo je i odstupanja od ovakve prakse, pa sam tako više sam podrške dobila od nepoznatih žena, u smislu podsticanja da ću uspeti u nečemu, i podrške da će to što želim da radim biti dobro, tako da u ovom smislu ženska solidarnost ipak postoji.”

Milica Andrić Rakić, rukovoditeljka projekata u NVO NDI

Za mene je solidarnost korak posle empatije. Dakle ne samo sposobnost osobe da razume osećanja drugih, već i da ode korak dalje i javno iskaže podršku ili aktivno pomogne da se nečija situacija poboljša ili problem reši.

Foto: Milica Andrić Rakić, Facebook

Za mene je solidarnost korak posle empatije. Dakle ne samo sposobnost osobe da razume osećanja drugih, već i da ode korak dalje i javno iskaže podršku ili aktivno pomogne da se nečija situacija poboljša ili problem reši. Danas je žensku solidarnost najlakše pokrenuti na temama u vezi sa rodnim nasiljem i seksualnim uznemiravanjem, ali jednak pristup tržištu rada i zastupljenost žena u političkom životu su teme koje još uvek ne inspirišu solidarnost. Naprotiv, u ovim oblastima ima i naznaka takmičenja i omalovažavanja što ozbiljno ugrožava dostizanje ideala jednakih mogućnosti za sve.

Aleksandra Rakić, vaspitačica i bivša novinarka

U ovom moru prestiža, pohlepe i borbe za sopstveni interes, kao da smo izgubili osećaj, pre svega, za empatijom! U potrazi za sopstvenom srećom i lagodnim životom, nekako smo fokusirani na sopstvene probleme…Svakodnevno nailazimo na priče o nemaštini, ljudskoj nemoći, bolesnoj deci, kojima je neophodna pomoć. Pa, mi se nekako čini da je žrtva žene u našem društvu, naročito ovde kod nas, zapostavljena, kao da je to manje važno od ostalih nedaća.

Foto: Aleksandra Rakić, Facebook

U ovom moru prestiža, pohlepe i borbe za sopstveni interes, kao da smo izgubili osećaj, pre svega, za empatijom! U potrazi za sopstvenom srećom i lagodnim životom, nekako smo fokusirani na sopstvene probleme…Svakodnevno nailazimo na priče o nemaštini, ljudskoj nemoći, bolesnoj deci, kojima je neophodna pomoć. Pa, mi se nekako čini da je žrtva žene u našem društvu, naročito ovde kod nas, zapostavljena, kao da je to manje važno od ostalih nedaća. Nekako se podrazumeva da žena i treba da bude najpožrtvovanija karika našeg društva. Da radi nekoliko poslova u kući, a da se to ne računa kao neplaceni posao (već kao zadatak koji se podrazumeva) : da brine o deci, o urednosti domaćinstva, da pristavi ručak, da usluži, podigne, dočeka, isprati, da nasmejana dočeka svog muža, da prema deci bude blagonaklona, da ne pokazuje svoju bol, već da bude vedra i nasmejana i da na kraju dana, kada joj je svega preko glave, bude najzavodljivija, najraspoložđenija i najinspirativnija partnerka svom mužu. 

Pobegoh malo od teme, ali sa sigurnošću znam da je ovo sustina “ženskih muka” kod nas, a i generalno. Ako se fokusiram na ŽENSKU SOLIDARNOST, podržavam svaku inicijativu koja pomaže žensku individualnost, slobodu u odlučivanju, izboru i građenju sopstvenih ciljeva. 

Najžalosnije mi je, kada žene, koje su potlačene i nemaju dovoljno snage da se izbore sa porodičnim problemima, nemaju podršku ženskog roda, već nailaze na njihove osude jer im je tako lakše, jer time opravdavaju svoj težak zivot i nemoć da se izbore za voja prava.”

Tekst uredila: Milica Stojanović Kostić

2023: Njih dvojica i politika o Kosovu

Malo je reći da ćemo 2023. godinu pamtiti po lošem, posebno u smislu političkih, etničkih i životnih dešavanja na Kosovu. Ove je godine najmanje zagovaran mir iz dva velika centra moći koji se politički korektno zovu Beograd i Priština.

Zbog toga smo se mi na terenu svađali, jer su dvojica narcisodnih muškaraca tražila pažnju u potvrđivanju svoje moći i principa: ko više poruši i pokvari pobednik je!

Njih dvojica tako, ruku pod ruku, ruše i lome sve što mi ovako jednostavni i obični napravimo i pravimo krvavim radom i pričom dok nas dah ne izda. Ovaj odavde gazi koliko može, a onaj odande pravi se lud koliko treba.Između te čizme odavde i onog pored očiju slepog odande mi ostadosmo i “ludi, glupi, bosi, jadni”ni na nebu ni na zemlji”! A mnogi se raduju bar onom “u zemlji”, kažu i tamo je bolje!

U 2023. niko nam od dvojice “lidera” nije sagradio bolnicu u Gračanici, lečimo se i dalje u kontejnerskom Kliničko bolničkom centru. Da, da rećićeš mi, dragi čitaoče, da sam izostavila navodnike nad kontejnerima , nisam, zaista je tako. Smejurija!

Nisu nam otvorili novu bolnicu, ali su zato otvorene najmanje tri agencije za nekretnine u Gračanici. One, kaže reklama, sve kupuju, na vama je da se javite i da jedva čekate da odete . Kažu ovi iz agencija da ima mnogo takvih, pitam se zašto.

A da bilo je i jedno zatvaranje, Komercijalna banka dobila šut kartu. Jedina banka u kojoj je mogao da se ostvari protok plata iz sistema Republike Srbije (čitaj školstvo, zdravstvo), više neće biti u Gračanici. Sada će to moći u Banci Poštanska Štedionica, dok ne pobedi onaj odande još jednom pa neće moći ni tamo.

Niko nam u 2023.nije obezbedio opstanak, ali zato lakne obojici kada Srbi odlaze, jer odavno je deviza “No Serbs no problems”. To obojica najbolje razumeju.

E zato što se odlazi sve je manji i broj đaka ovde kod nas, tačnije na Kosovu je za dve godine manje 1000 đaka. To kažu podaci školske uprave. Ali neee to ne kaže nadležno Ministarstvo, a ono što kaže to je amin, pa iako nije amin. Dakle, ministarstvo kaže nije 2 plus 2 jednako 4 jer, ona dva đaka što su ostala vrede više od onih hiljadu što su otišli, jer “sveto srpsko Kosovo”, malo nakiti sa “opstanak i ostanak”, i to je to! Oni se oprali, na više su medija prikazani, istina ostaje za nas ovde da nam bude još veća muka kad nam ovi iz agencije kažu “sve je na prodaju”.

Kurti se nikada kao u 2023. godini nije toliko često i možemo reći pravilno obraćao na srpskom jeziku, a srpski jezik i njegova upotreba nikad nije bio u gorem položaju na Kosovu.

Francuzi su se ove godine na Kosovu malo “poigrali” sa spomenikom palim srpskim borcima na srpskom groblju u Prištini, tačnije pomerili ga da im ne bude u kadru dok se tu “slikaju”. Odmah ih napao ovaj naš a njihov Arno Gujon, koji iako Francuz ne sme na Kosovo jer je i Srbin. Ostali pozicioni političari su mudro ćutali.

A na severu opet tuga. Ratuje se vidim svima sem majkama, jer ne oduzima se život koje su svojoj deci dale, zarad šizofrenih iluzija od “Velike Albanije” do “Velike Srbije”. A mi smo ti dragi čitaoče i u ovoj godini zarobljeni između te dve bolesne ideje, i njih dvojice koji žele da ih “istorija pamti”. Sigurno je da hoće, ne morate se više truditi, ali kako?

Nekada je, ne tako davno, onaj odozgo “dizao migove” paradirao duž prelaza zbog tablica koje “propagiraju državnost”, znaš šta, sad ih je priznao. Od Nove godine nema više stikera, jer sada više te tablice ne predstavljaju državnost. Pitaš me kako? Zna onaj odande, al mu ne odgovara da i ti znaš, bilo šta!

Ode 2023, zajedno sa onim silnim vozilima koja su odlazila na glasanje za srpske izbore do Rače! Moje biračko mesto u OŠ Kralj Milutin u Gračanici nije bilo otvoreno tog dana, pa nisam mogla da glasam. To RIK ne zanima, imaju većih problema na ulicama Beograda.

Irvasice u mitu o Deda Mrazu

Da li ste znali da rogovi kod mužjaka Irvasa otpadaju u novembru i decembru, dok se kod ženki zadržavaju do proleća? To ukazuje da sanke Deda Mraza vuku ŽENKE!

Sličan post poslala mi je prijateljica na Instagramu, odmah sam proverila informaciju i došla do ovog podatka:

“Kod irvasa koji žive u Skandinaviji rogovi kod starijih mužjaka otpadaju u novembru ili decembru, dok se ženki zadržavaju tokom zime i otpadaju tek u proleće ili leto.”

Foto: Annika Thierfeld

Dakle istina je, ali to znači da opet fizički posao za jednog muškarca, ovoga puta Dedu (Mraza) obavljaju upravo žen(k)e. I ovo ne bi nimalo imalo simbolike da se radnja ne odvija na planeti Zemlji gde su žene maksimalno eksploatisane, potpuno neravnopravne iako živimo u modernom dobu, gde čini se, više slobode ima veštačka inteligencija nego žena.

Ali da se vratimo na problematiku Irvasa, tačnije ženki, jer kako bi bio ženski rod od Irvas, Irvaskinja, Irvasica? Ni to nije određeno, ali zato je jasno određeno da u vekovnoj priči o Deda Mrazu, radosti Božića i Novoj Godini ONE vuku sanke. Iako je priča o starom čiči sa bradom samo mit i reklama za jedan poznati brend, čak je i tu fenomen “muške dominacije” apsolutan. Ali sada kada je priroda potvrdila da oni koji zimi vuku sanke ne mogu da budu mužjaci, hajde da vidimo u kakvom su položaju Irvasice u ovom mitu i koliko je on sličan položaju žena u svetu. Šta je važno za jednu Irvasicu:

  1. Može i mora da “povuče” za porodicu, društvo, mamu i tatu, batu ili dedu. Da povuče za decu i kuću, za karijeru i posao. Da privuče kada zatreba, i da joj “vučna snaga” nikada ne opadne jer je odgovornost prevelika. Svaki muškarčić (odrastao muškarac sa ponašanjem deteta) mora da dobije poklon, koji uglavnom nije zaslužio ali “muško ne valja da gleda”, pa je zato hrana na stolu, njen novac u njegovom novčaniku, stvari na svom mestu, higijena na nivou.
  2. Rade pod pritiskom i uglavnom su “vezane”, jer je sloboda garantovana samo onim Irvasicama koje ne pripitomi – čitaj ne primora muški poslodavac da rade i misle onako kako krdo nalaže. A za ovaj “važan muški posao” one su organizovane da vuku Deda Mraza bez da se pitaju gde idu i šta on radi!
  3. Nepravedno će biti prikazane kao mužjaci, iako je Rudolfica a ne Rudolf itd.
  4. Za obavljanje ovako odgovornog posla neće biti adekvatno plaćene, utešno će biti nagrađene rečju da su “spasile još jedan Božić” svojim trudom i zalaganjem, ali da je najviše uradio Deda Mraz pa će sve beneficije njemu u džep!
  5. Nemaju određeno radno vreme nego će i za praznike da rade, sve dok Deda Mraz ne dodje do poslednjeg odžaka na Zemlji. Nikoga neće ni da zanima da li su njihovi mladunci za praznike sami.
Foto: Yoss Traore

Mnogo je još zanimljivih poređenja koja sam zapazila u ovoj priči o Irvasicama, iako sarkastično-šaljivo napisan ovim tekstom želim  da vam još jednom poručim da se u susret Novoj 2024. godini žene i dalje bore protiv femicida koji je u porastu, nasilja koje ne jenjava, nejednakih mogućnosti kojih se svi ograđuju. Žene se na pragu nove godine ovog savremenog doba i dalje bore protiv stereotipnih shvatanja da su rodjene samo da budu majke i da ukoliko to nisu ne vrede. Žene se bore za potomstvo, ali se bore i za slobodno obavljanje posla koji vole. Žene se bore da na pozicijama ne budu poslušnice već žene sa integritetom, da se deca vaspitavaju moralnim a ne patrijarhalnim načelima. Da kućni poslovi ali i odganje dece budu normalnost  i za partnere i očeve ne samo za majke. Lista je dugačka, a žene su počele da se bude i u ovom delu Balkana. Priča o Irvasicama samo je još jedan primer kako je i maštu i fikciju, mit i tradiciju za svoje potrebe uredio muškarac koji je odgajan u patrijrhatu kao vladalac nad svim pa i nad ženom.

Na Svetski dan borbe protiv nasilja nad ženama Opština ženama “poklonila” put do Prolom banje

Na dan kada se većina institucija, ali i građanki i građana sveta bori da ukaže na društvenu anomaliju kakva je nasilje, a posebno nasilje nad ženama, Opština Gračanica na svom sajtu objavila je vest da je ženama iz ove Opštine organizovala obilazak banjskih odmarališta i Đavolje varoši.

Obeležavanje Svetskog dana borbe protiv nasilja nad ženama, 25. novembar, u Gračanici se nije ni dogodilo. Opština Gračanice nije našla za shodno da bar osudi nasilje koje se vrši nad ženama na njenoj teritoriji a na šta ukazuju skoro svakodnevni izveštaji policije. Umesto podizanja svesti  o sprečavanju maltretiranja i ubijanja žena Opština Gračanica odlučila je da baš na ovaj dan žene „prošeta“ Prolom i Kuršumlijskom banjom. Hteli su, kako navode, da žene obiđu i Đavolju varoš, ali vremenski uslovi nisu dozvolili.

„Oko tridesetak žena, koje su tokom godine sarađivale i učestvovale u različitim manifestacijama u organizaciji Opštine Gračanica i TOG-a, mogle su da se upoznaju sa lepotama dve veoma popularne banje na jugu Srbije. Takođe, su obišle kulturne i istorijske znamenitosti Topličkog okruga“, navodi se u vesti na sajtu opštine.

Kako se dalje navodi žene su veoma zadovoljne.

„Žene nisu krile zadovoljstvo zbog obilaska ova dva turistička mesta, jer je to bila prilika da se, kako kažu, dodatno druže i opuste. Opštini Gračanica i TOG-su se zahvalile na podršci koju im pružaju.  U planu je bio obilazak i prirodnog spomenika „Đavolja varoš“, koji nije realizovan zbog loših vremenskih uslova tokom celog dana“, zaključuje se u vesti.

Ostalo je nejasno, zašto je baš ovaj dan odabran za ovakvo putovanje koje se „poklanja“ ženama.

Šta nam govori ovakva vest objavljena 25. novembra:

Oni koji su je objavili ne znaju šta se obeležava tog dana. (Nekompetentnost u bavljenju ovako ozbiljnim poslom)

Oni koji su objavili vest žele da se na poseban način podsmeju žrtvama nasilja. (Sramotno i poražavajuće)

Da li je to pokušaj da se zamaskira dan kada treba da se borimo protiv nasilja?

Ne znam da li su donosioci odluka svesni na koliko nivoa ovo vređa dignitet osobe koja svakodnevno doživljava nasilje, osobe koja je od nasilnika otišla ili porodice čija je majka, sestra, ćerka ubijena samo zato što je žena. Koliko je sramno što se ovako značajnom danu u godini ne pridaje nimalo značaja, a posebno je poražavajuće jer je na čelu opštine žena. Ona koja bi prva, sama trebala da govori o ovom problemu, svakog dana, da se potrudi da promeni uvrežena mišljenja patrijarhalnog društva, a ne da se krije iza zida ćutanja koje sve veći, a da građanke opštine ispaštaju zbog nečije lične želje da problem nasilja nad ženama ne bude ni pomenut!

Ženama u našoj opštini neophodno je da ih sistem zaštiti, posebno onim ženama koje je strah da odu od nasilnika koji im preti. Zbog takvih žena gradonačelnica i institucija na čijem je čelu ne sme da se ponaša kao da ne zna za ovaj problem, pa da se neukusnim vestima i „putovanjima“ hvali na dan kada je, najmanje, još jedna žena dobila šamar od muža, a verovatno i ubijena, jer svakih deset minuta jedna žena ili devojčica strada u svetu od svojih bližih srodnika, podaci su UN-a.

Mnogo je pitanja, ali nema odgovora. Sigurno je da će naše građanke shvatiti da je ovo još jedan primer kako se Opština Gračanica ophodi prema ženama i koliko zastupa rodnu ravnopravnost.

Piše: Milica Stojanović Kostić

Ministarstvo pravde Kosova POOTRAVA MERE i poručuje NE INITE NASILJE

Ministarstvo pravde je povodom Svetskog dana borbe protiv nasilja nad ženama građankama i građanima poslalo poruku kojom ih poziva da prijave nasilje. To je važna poruka, ali kada bi bila i jezički ispravna, bolje rečeno Srpkinjama i Srbima razumljiva. 

Poruku prenosimo u celosti: 

“Ministarstvo pravde je poo trilo kazne za krivi na dela nasilja u porodici i rodno zasnovanog nasilja. Ne inite nasilje! Prijavite 192!”

Slova na srpskom jeziku koja imaju kvačicu (č, š) sistem nije prepoznao, kao što sistem Kosova već godinama ne prepoznaje srpski jezik kao zvanični! Tako, neispravno napisana, ova poruka nema značenje i ozbiljnost kakvu je trebala da prenese. 

Piše: Milica Stojanović Kostić

Reč urednice: Nasilje nema opravdanje

Kada se u srpskim sredinama na Kosovu govori o nasilju, a posebno ovde u Gračanici nije retkost čuti ono ALI, koje dolazi kao otvoreni izgovor kako bi opravdao nasilnik. Koliko god da smo glasni, mi na ovoj strani, da pokažemo da nasilje nema opravdanje, toliko ide potreba za onim ALI, kad god se o tome govori.

Možda ta poreba za pravdanjem nasilnika i ne treba da nas čudi ukoliko znamo da se i pojedini mediji, slučajno ili namerno, ne snalaze kada izveštavaju o nasilju nad ženama.

U strogo patrijarhalnim sredinama i dalje vlada mišljenje i stav da je “sramota biti žrtva”, umesto da je sramota biti nasilan.

Više i nije stvar debate da li patrijarhat sa svojim “sistemom vrednosti” podstiče nasilje nad ženama, sada je to već apsolutno jasno.

Odnosi među ženama u patrijarhatu su uređeni tako da starija žena (majka, baka, svekrva) uči mlađu ženu (ćerku, unuku, snaju) onome što muškarac zahteva.

Često muškarci opravdanje za superiornost nalaze u “crkvi”, tačnije u frazi “Bog je tako rekao”, iako u najvećem broju slučaja Bog o tome nije ni “pomislio” a kamo li rekao ili zahtevao. Zato su nove tendencije u pravoslavlju veoma važne i u edukaciji verskog dela muškog stanovništva, da Bog ne pravi razliku, već čovek.

Mnoge žene danas ne prepoznaju ekonomsko nasilje. Evo praktičnih saveta kako ga prepoznati:

Psihičko nasilje je posebno prisutno, a teško ga je dokazati, evo koje su naznake ovakvog vida nasilja:

Statistika na Kosovu je štura ali se očekuje da sistem napravi mehanizam za prepoznavanje femicida, što je važno zarad dalje edukacije i relaksacije društva.

Kada se radi o fizičkom nasilju postoje četir stvari koje nasilnik radi kako bi potpuno izmanipulisao žrtvu.

Većina podataka preuzeta je sa sajta Autonomnog ženskog centra, Republičkog zavoda za statistiku, OEBS-a.

Piše: Milica Stojanović Kostić

Ekonomsko osnaživanje žena je ključ u borbi protiv nasilja

Osnivačica i urednica sajta Ženski info Milica Stojanović Kostić je gostujući u emisiji Katarine Marinković pod nazivom “Heroji našeg doba” još jednom istakla značaj ekonomskog osnaživanja žena kao važnog segmenta u njenoj odluci da ne trpi nasilje.

Prilog, Medija Centra u Čaglavici

Položaj žena na Kosovu je i dalje težak, ali postoji napredak u pojedinim oblastima u odnosu na prethodne godine, ocenile su u emisji “Heroji našeg doba” Milica Stojanović Kostić, urednica portala Ženski info i Sanija Murati predsednica Nvo Lady. Prema rečima urednice portala Ženski info žene na Kosovu žive u patrijrhalnom društvu i njihova borba za ravnopravnost i dalje traje, smatra da su u najlošijem položaju žene iz ruralnih sredina, a prvi korak za poboljšanje njihovog položaja je da budu informisane o svojim pravima i mogućnostima.

“Neke devojke koje krenu iz patrijarhalne porodice uspeju da skinu omču patrijrhata, to je sistem vrednosti koji ženi nalaže da sedi, ćuti i trpi. Pa malo ode na fakultet gde se osnaži, a onda se uda nađe muškarca koji je kao zlato u javnosti,a u četiri zida običan nasilnik, pa su često u problemu i ne znaju šta da rade”, navodi Stojanović Kostić.

Foto: Milica Stojanović Kostić, Medija centar Čaglavica

Da ekonomska nezavisnost žene predstavlja jedan od uslova da žena bude ravnopravna u društvu, mišljenja je i Milica Stojanović Kostić.

Ekonomsko osnaživanje žene je jako važno jer ona odlučuje šta će sa novcem, vremenom i slobodom. Ona time što ima materijalno, može da pruži kao majka svojoj deci sigurnost, a i sama stiče sigurnost ekonomskom nezavisnošću.

Izvor: Medija centar Čaglavica, Katarina Marinković

Nasilje na Kosovu: Svi ćute, samo ona trpi

Prema statistčkim podacima čak 70 odsto žena koje su ubijene u porodičnom nasilju na Kosovu nikada ranije nisu nasilje prijavljivale policiji. Ovaj podatak zabrinjava na više nivoa.

Nasilje je sramota samo onda kada žena treba da ga prijavi policiji. Do tada nikoga nije sramota, ni onog koji tuče i zlostavlja niti one koji gledaju kao da se apsolutno ništa ne dešava. Šta kažu nemi posmatrači nasilja: “Sama je birala”, “To je njihova stvar”, “Oboje su krivi”, “Sve smo ponešto morale da istrpimo”, “I mene nekad udari pa ćutim”, “I treba da je bije, k***a!”, “baš mi je žao, bila je lepa devojka, šteta”. Mogla bih u nedogled da nabrajam i citiram sve ono čemu sam svedočila kada se govorilo o nasilju, ali isto tako odgovorno tvrdim da niko nikada nije reko: “Nemoj da trpiš, napusti ga! Prijavi ga!”Zato što svi ćute, ali samo ona trpi!

I kada nam onako licemerno “bude žao” i okrenemo se i odemo od one koja će sutra možda biti ubijena, treba da znamo da smo u biti jako neipravni i loši ljudi, a ne skromni i dobri. Dobrota nema nikakve veze sa prikrivanjem zločina koji neko nad nekim vrši jer nasilje je ZLOČIN. Dobrota nema nikakve veze sa pravdanjem nasilnika, sa okrivljavanjem žrtve, jer NIKO NE SME DA VAS NAMERNO POVREĐUJE NA BILO KOJI NAČIN! Nasilje je KAŽNJIVA STVAR, i jasno stoji u krivičnim zakonima većine zemalja kako se sankcioniše.

Kome je u interesu da žene ćute?

Onima koji su navikli da im žene budu sve sem bića koje je njima ravno! Ovakvo učenje, nažalost, potiče od potlačenih žena koje su u strahu za sopstvenom egzistencijom, a protivno svojoj volji, generacijama učile svoje ćerke da se povinuju, kako bi preživele. Zato ja nikada ne mogu da osudim one pre nas koje su kroz trnje gazile da bi mi mogle da sada stanemo na utabano granje koje bar malo manje bode. To trnje patrijarhata i pogrešnog učenja mora da se uništi, jer žene ne treba da trpe, žene moraju da se oslobode i da streme srećnom i ispunjenom životu.

Srpkinje na Kosovu uglavnom žive u seskim sredinama, a podaci istraživanja koje je radio OEBS pokazuju da su upravo u ovim sredinama izloženije nasilju nego u gradskim. Izveštaji policije iz srpskih seoskih sredina (opština) pokazuju da se nasilje sporadično prijavljuje, a neformalno saznajemo da ga je mnogo više. U duboko oštećenim međuetničkim odnosima na Kosovu žene podnose dodatni teret nezadovoljstva ali i nesigurnosti.

Zato kada god možete i vidite da je neophodno, prijavite nasilje i pomozite žrtvi ukoliko nasilju prisustvujete. Ne okrećite glavu, budite odgovorni!

U susret Danu borbe protiv nasilja nad ženama

Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama obeležava se 25. novembra, kada počinje i 16 dana aktivizma na globalnom nivou.

Istorija

Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama proglašen je na prvom sastanku feministkinja Latinske Amerike i Kariba (Feminist Encuentro) održanom u Bogoti 1981. godine. Na sastanku su žene govorile o porodičnom nasilju, silovanjima i seksualnom zlostavljanju, te nasilju koje žene trpe pod režimima, uključujući torturu i nasilje nad političkim zatvorenicama. Dan 25. novembar je odabran kao dan sećanja na sestre Mirabel (Patriu, Minervu i Mariu Teresu) koje je brutalno ubio diktator Rafael Trujillo u Dominikanskoj republici 1960. godine. Ujedinjene nacije su 1999.godine i zvanično potvrdile ovaj datum kao Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. (Wikipedia)

Statistika u Srbiji

Prema podacima Zavoda za statistiku Republike Srbije svaka peta žena u Srbiji žrtva je nekog vida nasilja uglavnom psihičkog.

“Svaka peta žena u Srbiji doživela je neku vrstu nasilja od intimnog partnera, a najčešći oblik agresije je psihičko nasilje – dok je fizičko-seksualno nasilje doživela svaka deseta žena. Seksualno uznemiravanje na radnom mestu iskusila je svaka sedma žena, a isti broj njih doživeo je proganjanje od strane poznatih i nepoznatih muškaraca iz svog okruženja. Žene su žrtve nasilja i u javnom prostoru – deset odsto njih je u poslednjih pet godina doživeo džeparenje, krađu torbice, novčanika, nakita, mobilnog telefona ili sportske opreme, dok je (pokušaj) provalne krađe doživelo šest odsto žena.” (Politika)

Na Kosovu nasilje nad ženama u porastu

U toku 2022. godine zabeleženo je 2 000 slučajeva nasilja u porodici, posebno nasilja nad ženama, od kojih su neki završili i smrtnim ishodom. (Reporteri)

Prema podacima iz istraživanja OEBS-a iz 2019. godine čak 92 odsto žena, koje su doživele nasilje od strane partnera, rekle su da se nisu obratile nijednoj instituciji. Kako se navodi u izveštaju, samo mali broj žena obavestilo je policiju o fizičkom nasilju od strane sadašnjeg ili bivšeg partnera. Istraživanje pokazuje da gotovo dve-trećina žena na Kosovu smatra da je nasilje nad ženama uobičajeno. Tek svaka deseta žena na Kosovu prijavljuje da je žrtva nasilja u porodici. (Glas Amerike)

Istambulska konvencija

U Istanbulu je 2011. godine otvorena za potpisivanje Konvencija Veća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici. Poznata je kao Istanbulska kovencija, a za cilj ima sprečavanje nasilja, zaštitu žrtava i “okončavanje nekažnjivosti počinitelja”.

Turska je bila prva potpisnica ove konvencije, međutim u martu 2021. godine predsednik ove države Redžep Tajip Erdogan je ukazom poništio tursku ratifikaciju Konvencije Saveta Evrope . Aktivisti za prava žena smatraju da je ta konvencija presudna za borbu protiv nasilja u porodici te su u znak protesta izašli na ulice Istanbula tražeći promenu odluke.Prema podacima te grupe ubijeno je najmanje 409 žena 2020. godine. Neki zvaničnici Erdoganove Islamističke partije zalagali su se za reviziju tog dogovora tvrdeći da on ohrabruje razvod i promoviše LGBT kulturu koju smatraju suprotnom konzervativnim vrednostima zemlje.

Crna Gora je Istanbulsku konvenciju potpisala 2011., a stupila je na snagu 2013. Srbija je ratifikovala 2013. godine, a taj dokument je stupio na snagu u avgustu 2014. godine, kao i u Bosni i Hercegovini. Slovenija ju je ratifikovala 2015., a Makedonija 2018. godine. Posljednje je to učinilo Kosovo u septembru 2020. godine kada je Skupština Kosova usvojila ovu Konvenciju. (Slobodna Evropa)

Prijavi nasilje

Na Kosovu se nasilje u porodici može prijaviti na broju 0800 19 999. Telefonska linija za advokate žrtava je 0800 11 112.

SOS linije sigurnih kuća su 0800 800 01 i 0800 21 000.

Broj policije je 192.