Dr Biljana Kostić Inić: Preventivni pregledi štitaste žlezde neophodni, posebno prilikom planiranja trudnoće

Intervju radila: Milica Stojanović Kostić

Bolesti tiroidne ili štitaste žlezde zastupljenije su kod žena nego kod muškaraca, potvrđuje zvanična statistika, a razlozi za ova oboljenja su mnogi, među kojima i stres. Danas se često govori o tome da se ova bolest zove i “bolest neizgovorenih reči”. O svemu ovome razgovarali smo sa specijalistkinjom endokrinologije doktorkom Biljanom Kostić Inić.

Zvanična statistika kaže da oko 200 miliona ljudi širom sveta ima problema sa tiroidnom žlezdom, a na osnovu pilot studije, koje je rađena u Srbiji došlo se do rezultata da svaka druga osoba ima problem sa tiroidnom žlezdom.

Biljana Kostić Inić rođena je 1968.godine u Prištini. Sa porodicom čitavog života, pa i danas živi Gračanici. Medicinski fakultet završila je u Prištini 1993.godine, gde je i magistrirala, specijalizirala internu medicinu, doktorirala.U Beogradu je završila užu specijalizaciju iz Endokrinologije.Ima zvanje Primarijus. Autorka je i koautorka više od 100 naučnih radova. Bila je potpredsednica Srpskog lekarskog društva, podružnice KiM. Zaposlena je u Kliničko-bolničkom centru Priština sa sedištem u Gračanici. Supruga je i majka dvoje dece.

Dr Biljana Kostić Inić

U KBC-u Priština sa sedištem u Gračanici, prema ličnoj statistici doktorke Biljane izvrši se oko 300 ovakvih pregleda mesečno, 50 ultrazvučnih neračunajući ležeće pacijente.

“U većini procenata postoji genetska predispozicija za bolest tiroidne žlezde i akutni stres koji aktivira gen. Dakle, ekstremni stres dovodi do aktivacije gena. Naravno to može da bude i hronični stres kojem su posebno žene u našem podneblju i te kako izložene”, objašnjava doktorka Biljana.

Veoma je važno da se na pregled endokirnologu jave i žene koje planiraju trudnoću, naglašava Kostić Inić, jer se često dešava da osobe koje imaju problema sa infertilitetom ne znaju da imaju  tiroidnu disfunkciju.

“Dakle postoji veliki broj problema koji zbog ovoga mogu nastati, problem sa infertilitetom, poremećaji menstrualnog ciklusa, menometroragije, obilna produžena menstrualna krvarenja, skraćen period između menstrualnih krvarenja. Kod svake se osobe to različito manifestuje”, navodi doktorka Biljana.

Kliničko- bolničkom centru javljaju se pacijent različitih uzrasnih grupa, počevši od adolescentskog doba pa sve do 7 ili 8 decenije života  , sa različitim dijagnozama. Kod nekih pacijenata simptomi su vidljiviji, kao što je slučaj sa hipertirozom, koju prati tahikardija, ali i drugi poremećaji srčanog ritma.

“Posebno sam primetila da su starije osobe koje dolaze iz Kosovskog pomoravlja jako medicinski zapuštene, kod njih se razvije klinička slika miksedema, neprepoznatljivo klinički, a javlja se u sklopu srčane insuficijencije ili srčanog popuštanja ”, navodi Kostić Inić.

Mlađe osobe, na osnovu njenog iskustva, jesu odgovornije što se tiče ovih oboljenja, ali starije su manje odgovorne prema svom zdravlju.

Demencija, prema njenim rečima, često prati hipotirozu, kao i poremećaj koncentracije, gubitak pamćenja, pa veliku ulogu u prepoznavanju ovih problema imaju i psihijatri koji upućuju na pregled endokrinologa.

Značaj preventivnih pregleda je i u ovom slučaju ogroman, navodi ona.

“Osoba koja nema nikakve kliničke simptome treba da  provere tiroidni status, jer nekada može da uopšte ne poostoji klinička simptomatologija, a da postoje promene u morfologiji tiroidne žlezde, koje se verifikuju ultrazvukom. Dešava se da određeni virusi ozlede tkivo štitaste žlezde i da se započne autoimuna reakcija. To se često javlja u doba adolescencije”, rekla je Inićeva.

Specijalistkinja endokrinologije doktorka Biljana Kostić Inić za Ženski info govorila je opširnije, a celu emisiju možete poslušati u nastavku.

Diskriminacija novorođene dece zbog otpusnih lista na Kosovu

Kažu da je trudnoća, ukoliko je bez komplikacija, zapravo jedno od najlepših iskustava koje žena može da doživi. Stručnjaci nam preporučuju da se ne izlažemo stresu kada smo u “drugom stanju”, već da uživamo u ovom posebnom i važnom periodu. Međutim, ako ste u ovom trenutku trudnica ili porodilja na Kosovu brinete i o onome što bi sistem sam po sebi trebalo da reši, a ovdašnji isključivo komplikuje.

Ne znam da li ste upoznate ali porodilje u srpskim sredinama na Kosovu decu na svet u većini slučajeva donose u Kliničko- bolničkim centrima odnosno porodilištima koja funkcionišu u sistemu Republike Srbije i nalaze se u Gračanici, Pasjanu i Severnoj Mitrovici. Nakon zatvaranja pojedinih institucija na severu Kosova, prijava novorođene dece postaje komplikovana procedura, koja će se vršiti van Kosova, tačnije u najbližem gradu centralne Srbije, kako bi dete dobilo srpsko državljanstvo i ostvarilo dalja prava koje kao takvo ima.

Ono što je još jedna veoma komplikovana situacija, a za koju sam čula od naših sunarodnika sa severa, jeste da osim što ne mogu normalno da prijave dete u svojoj opštini, takođe ga ne mogu, gle čuda, prijaviti ni u kosovski sistem. Pitate se kako? Kako mi je objašnjeno ukoliko želite da prijavite dete u taj sistem morate na uvid da donesete “srpski” izvod, koji ne možete da izvadite jer više nema Privremenog organa (opštine po srpskom sistemu). Tako da vam dete ostaje van sistema dok god traju nepotrebni i komplikovani procesi, koje vlasti u Prištini ne prepoznaju, kao što ne vide ni Srbe ovde, a vlasti u Beogradu ostaju uzdržane i nedorečene.

Kod nas, na jugu, u Gračanici za sada nema tih problema, jer Privremeni organ Priština i dalje funkcioniše, ako tako možemo uopšte da kažemo. Ali nećemo sada ulaziti u njihov rad ili nerad, nego pre svega u trenutne okolnosti. Zbog toga je novorođenčad lakše prijaviti odmah u ovoj Opštini. Međutim, ukoliko se dogodi da i on bude zatvoren, po izvode i matične brojeve moraćemo, pretpostavljam kao i za sve ostalo ovih više od 25 godina do Niške Banje.

Ovde ipak postoji još jedna, veća opasnost. Kliničko – bolnički centar Priština koji funkcioniše u Gračanici u srpskom sistemu, ima neki vid saradnje sa KBC-om Priština koji funkcioniše u kosovskom sistemu, te pacijente koje ne mogu da zbrinu jedni šalju kod ovih drugih. Ova saradnja apsolutno je za pohvalu, ali! Ukoliko vas kao porodilju hitno pošalju za Prištinu, tamo se porodite, sve prođe kako treba, dobijate otpusnu listu Kosova, koju srpski sistem opet ne prepoznaje. Dakle, možete se uzdati samo u Boga ili višu silu, univerzum ili šta god drugo u šta verujete da za tim neće biti potrebe. Na taj način vaše dete ne dobija pravo da bude državljanka ili državljanin Srbije, iako je deklarativno za srpske vlasti “Kosovo deo Srbije” a tako je i po Ustavu . Dete rođeno u Prištini, sa kosovskom otpusnom listom nekim čudnim spletnom okolnosti i kosovske stvarnosti, to nije!

Sličan problem imaju i mame koje odluče da se porode u stranim bolnicama na Kosovu, sa boljim uslovima i tretmanom, ali i osiguranjem koje im pružaju medjunarodne institucije za koje rade. I u tom slučaju otpusna lista pred srpskim institucijama ne važi.

A sada praktično možete da uvidite na šta liči život jedne trudnice, porodilje, majke na Kosovu. O njima iskreno ne brine nijedan sistem. Mislim da bi prilikom sledeće posete ili sastanka sa “čelnicima Srba” vlasti u Beogradu trebalo da reše ovu situaciju, što je pre moguće, te objasne dok se slikaju sa “srpskim bebama” u porodilištima, kako to odjednom nisu deca koja imaju pravo na srpsko državljanstvno i to ne svojom krivicom.

Prijavite nasilje i neprofesionalne policijske službenike

U Gračanici je danas održan sastanak predsednice NVO Pravo na pravo Milice Stojanović Kostić sa komandirom policijske stanice u ovom mestu Bratislavom Trajkovićem.

Povod za sastanak bili su zahtevi koje je ova organizacija predala policiji nakon protesta “Za zdravu porodicu bez nasilja” koji je održan 9.avgusta u Gračanici. 

Stojanović Kostić je na ovom sastanku posebno istakla potrebu da policijski službenici u domenu svog delovanja pokažu dodatnu spremnost i profesionalnost u slučajevima nasilja nad ženama. 

“Policija je u pogledu borbe protiv nasilja nad ženama veoma važan faktor, posebno u trenutku kada se nasilje prijavi, zato nam je važno da imamo spremne, edukovane i profesionalne policajce koji će reagovati u skladu sa pravilnicima koji već postoje”, navela je ona.

Komandir Bratislav Trajković je rekao da je policija spremna da reaguje u svakom od prijavljenih slučajeva i ohrabruje žene da ne trpe nasilje već da isto prijave. 

“Apelujem na građane da prijavljuju slučajeve nasilja ali da i ukoliko žrtve nasilja smatraju da se policijski službenici nisu pravilno ophodili prema njima, takođe i to prijave Policijskom inspektoratu ili policijskoj stanici”, naveo je on.

Trajković je pokazao spremnost za saradnju sa predstavnicima organizacija i institucija u borbi sa ovim velikim problemom.

O Mariji žene sa Kosova pišu poeziju

Jelena Popović iz Štrpca i Ivana Živić iz Gračanice napisale su pesme kojima izražavaju duboku tugu i žalost zbog smrti Marije Živković koju je ubio suprug u Donjoj Gušterici.

Ne pominji Mariju!!

Ako te pitaju za Mariju, pogni glavu
Nema je više a želela je da živi
Njen se košmar pretvorio u javu
Nisi se mešao “jer tvoje nije” -zato te krivim!

A mogo si samo da pridješ i njene muke shvatiš
Da deci njenoj sacuvaš majku
Mogao si -da pitaš da do nje svratiš
Znao si ,ali si nemo gledao si u prikrajku.

Ako te pitaju za Mariju, nemaš prava da zboriš
Nisi prišao kada je bilo vreme
Nema je više, kasno je sada da govoriš
Kada si mogao “nisi hteo probleme”.

Ne pominji Mariju, jer nisi ẓ̌eleo da je spasiš
Ne pominji majku čije jauke nisi hteo da čuješ
Nisi dostojan ni na večni počinak da je pratiš
Ne dolazi, kasno je sada da tuguješ.

Oprosti Marija, ne dam tvoje ime
Ne dam tvoju skromnost i tihovanje
Sigurno bi i ti i ona rekla: „Ne pominji me“
Kada si mogao nisi i nemaš zato opravdanje!!

Jelena Stojan Popović

“Po struci diplomirana novinarka, iako dugo(ne svojom voljom) nije prisutna u sredstvima
javnog informisanja.
Autorka sam dve zbirke pesama “Svedočenje duše” izdate 2013.godine i zbrike
“Lutanja” 2015.
Takodje još brojnih pesama na teme- Prava i osnaživanje i integraciju žena sa
margine u društvu i eseja i osvrta na različite socijalne teme.”

J. Popović

Dvanaest godina radila sam kao profesorka srpskog jezika i književnosti. Majka sam jedne
divne devojčice koja je najveći pokretač u borbi za egzistenciju i stvaranje na Kosovu
gde živim.”

Mariji, koje više nema

Iz vidjenja sam te poznavala Marija,

mada,to sada i bitno nije,

mnogo je pitanja u mojoj glavi,

a malo odgovora, koje samo tvoja istina krije.

Žao mi je ,

iskreno saosećam sa tobom,

žao mi je zbog svega što si doživela

I iskreno mi je žao Marija što nisi preživela.

Možda, da si nekom rekla,

možda, da si potražila spas ,

možda,bi neko imao rešenje za tebe,

možda, da si nekom pustila glas…

Ti si sada na sigurnom mestu, bezbedna si,

Gospod je s tobom i pružiće ti utehu,

kao što na ovom svetu na žalost niko nije!

I o deci ti razmižljam Marija, da li su prisutna bila,

da li su gledali šta ti otac njihov radi

ili su skrivali poglede,

dok tebi pretpostavljam dusa ,,civil,,!

Bolje da nisu Marija,

da im ne ostane trauma,

ali pitam se šta će im iko reći kada pitaju :,,Gde nam je mama,,?!

Tebe je deci ,,uzeo,,,

svekrvi snahu,

sebi je sam presudio,

a nekome sestru i ćerku!

Ivana Živić

“Ja se zovem Ivana, prezivam Živić. Rođena sam 26.08.1983. godine u Pristini. Poreklom sam iz Gornje Gušterice,a trenutno živim u Gračanici.

Ja sam majka dvoje dece.Po zanimanju sam medicinska sestra,master psiholog i master učiteljica razredne nastave.”

Ivana Živić

“Uče nas da je porodica svetinja ,jeste, ali i naši zivoti jesu  i naše zdravlje!”

Redakcija Ženskog infoa poziva sve žene, devojke, ali i ostale sugrađane da ukoliko su na ovaj način ili u drugom formatu, prozi ili slici predstavili emocije o ovoj strašnoj tragediji koja je zadesila Mariju, da budu slobodni i svoja dela sa fotografijom i biografijom pošalju na adresu zenskiinfo@gmail.com .

NVO Pravo na pravo: Nastavljamo da insistiramo na ispunjavanju zahteva sa protesta u Gračanici

Nakon ubistva Marije Živković iz Donje Gušterice , NVO Pravo na pravo organizovala je protest ispred policijske stanice u Gračanici. Tom prilikom su pročitani, ali i predati zahtevi policiji i lokalnoj samoupravi.

Sa protesta „Za zdravu porodicu bez nasilja“ policijskoj stanici u Gračanici podneti su sledeći zahtevi:

  • Da se ozbiljnije i podrobnije pozabave slučajevima porodičnog nasilja.
  • Da organizuju i učestvuju na edukativnim sesijama u vezi sa ovom temu u cilju prevencije nasilja.
  • Da se više radi na zaštiti žena nakon prijave nasilja, posebno nakon što se nasilnik posle 24h ili 48h oslobodi iz pritvora. Neophodno je omogućiti policijsku zaštitu ženama nakon puštanja nasilnika, jer smo utvrdili da je najveći strah žena da prijave nasilje upravo leži u neizvesnosti :šta će isti uraditi nakon puštanja iz pritvora.
  • Da se svi policijski službenici žrtvama nasilja obraćaju sa dignitetom i uvažavajući dostojanstvo osobe jer pitanja: „da li si ga provocirala“ ili „zašto te je tukao“ ne smeju biti postavljana ženama – jer nasilje nema opravdanja.
  • Da se ukoliko je neophodno vrši edukcija policijskih službenika u vezi sa delovanjem u situacijama nasilja nad ženama, porodičnog nasilja.

Takođe, zahtevi sa protesta podneti su i Opštini Gračanica:

Mi ovde prisutne građanke i građani, nakon eskalacije porodičnog nasilja i nasilja nad ženama poslednjim slučajem ubistva naše sugrađanke zahtevamo od Opštine Gračanica:

  • DA PROGLASI DAN ŽALOSTI NA TERITORIJI OPŠTINE!
  • Da se ne samo deklarativno već i faktički uključi u sprečavanje nasilja nad ženama u našoj opštini. Što znači da direktno pomaže onim ženama koje su do sada prijavile nasilje i dobile sudske sporove tako što će JAVNO stati uz njih a onda im pružiti svaki vid pomoći koji je u domenu lokalne samouprave.
  • Da opštinske strukture istrajnije i podrobnije uključe u praćenje prijavljenih slučajeva nasilja nad ženama
  • Da Kancelarija za rodnu ravnopravnost pri opštini Gračanica radi ono što joj je propisano Zakonima a što se ne odnosi isključivo na „beleženje“ slučajeva nasilja već i faktičke pomoći žrtvama.
  • Zahtevamo da se što hitnije razmotri budžet ove Kancelarije kojim je nemoguće finansijski pomoći žene u njihovom daljem životu nakon prijave nasilja.
  • Da se opština uključe u rešavanje egzistencionalnih problema žena žrtava nasilja.
  • Da se radi na edukaciji stanovništva o prevenciji nasilja u porodici i nasilja uopšte.
  • Omogući ženama žrtvama nasilja besplatnu pravnu i psoihološku pomoć.
  • Razmotri članove opštinskog odbora za bezbednost i uključiti organizacije koje se bave pravima žena i rodnom ravnopravnošću.

Ovaj protest organizovala je NVO Pravo na pravo a prisustovalo je nekoliko desetina građanki i građana Gračanice.

I pored toga što su na protest pozvani bili i direktori obrazovnih ustanova, nijedan se od njih nije pojavio. Takođe, sem pojedinih direktorica odeljenja opštine, protestu nije prisustvovala gradonačelnica Ljiljana Šubarić, kao ni predsednik Privremenog organa opštine Priština Novak Živić. Među prisutnima bilo je radnica Doma zdravlja, ali ne i direktorke Mirjane Dimitrijević, a iako pozvan protestu se nije odazvao ni direktor KBC-a Bratislav Lazić, inače poslodavac ubijene Marije.

Iako se ovi funkcioneri ni direktori različitih ustanova nisu pojavili na samom protestu, iz NVO Pravo na pravo zahvaljuju svima onima koji su došli da pokažu da Marija nije zaboravljena, i da je neophodno uraditi sve što je moguće da se ovo više nikada ne ponovi.

NVO Pravo na pravo nastaviće da insistira da se zahtevi upućeni lokalnoj samoupravi i policiji ispune, što su naredni koraci u cilju povećanja bezbednosti žena, ali i ostvarivanja njihovog prava na dostojanstven život bez nasilja.

Sutra u podne protest u Gračanici

NVO Pravo na pravo obavestila je javnost da će sutra, 9. avgusta u 12 časova, na platou ispred policijske stanice biti održan protest “Za zdravu porodicu bez nasilja”.

“Ovim putem pozivamo sve naše sugrađanke i sugrađane koji su u mogućnosti da se pridruže protestu na kojem će biti pročitani zahtevi koje tražimo kako bi uticali na smanjenje broja slučajeva nasilja u porodici, posebno prema ženama. Na ovaj korak odlučili smo se zbog teškog ubistva naše sugrađanke i očiglednog femicida, ali i porasta broja slučajeva nasilja”, navodi se u saopštenju dostavljenom medijima i institucijama.

“Ovim putem pozivamo i sve predstavnike institucija, Privremenog organa kao i lokalne samouprave, ali i zdravstvenih i prosvetnih ustanova da svojim prisustvom jasno i otvoreno pokažu da osuđuju bilo kakav vid nasilja nad ženama, i dokažu da su spremni na saradnju zarad očuvanja zdrave porodice i društva”, zaključuje se u saopštenju koje potpisuje aktivistkinja za prava žena, Milica Stojanović Kostić.

Marija, žena koje više nema

Piše: Milica Stojanović Kostić

Marija, žena, majka troje dece, zaposlena u Kliničko – bolničkom centru Priština-Gračanica, gušterčanka, gračaničanka, supruga. Tačka. Sve je to bila, ali koliko smo još znali o njoj?

Ko je bila Marija? Šta je volela? Da li je svaki dan strahovala za svoj život? Da li je svakodnevno bila maltretirana, tučena, ponižavana? Da li je doživljavala psihičko nasilje? I ono što je veoma bitno, da li su komšije, prijatelji, rodjaci znali da se to dešava? Da li su njene koleginice i kolege bile upućene? Na ta pitanja nikada nećemo znati tačan odgovor a i da znamo, sada je kasno!

Sramota me je što živim u opštini u kojoj nakon ubistva niko ne progovara. Što ćuti prva među nama koja bi trebalo da izađe i osudi ovo ubistvo i uradi sve što je moguće, kad već dosad nije. Ćuti poslodavac kao da nije vredna ni pomena, ćuti privremeni organ, ćute svi! Ama baš svi koji imaju odgovornost, koji su morali više da rade. A tim ćutanjem poručuju ženama:”bolje vam je da trpite i stradate nego da progovorite o nasilju, jer nas ne zanimate”!

A žene, obične žene, devojke, majke, savesni muškarci, oni su tu. Oni žele da protestujemo, žele da se podigne glas protiv nasilja, da se ovo ne zaboravi tako lako. Ali se i boje, posledica koje ovakav sistem i ovakvi ljudi na funkcijama mogu da proizvedu. Boje se žene da će nasilje kulminirati jer zvanično niko ne staje u njihovu odbranu, boje se jer se po kuloarima nasilnik pravda, kažu: “nije hteo, nije imao nameru, samo ju je odgurnuo”. I dalje vlada učenje da žena proizvodi nasilje, a ne da je nasilje i ubistvo čin koji sprovodi mentalno obolela osoba.

Upozoravali smo opštinu da se na dan borbe protiv nasilja nad ženama, žene ne šalju u banjska lečilišta jer kakva je ta poruka? Nisu nas slušali! Pozivali smo institucije da rade na sprečavanju nasilja, nije ih zanimalo.Zato je ovo pre svega odraz vaše nezainteresovanosti, nadmenosti i bezobrazluka,a Marija ona je daleko, tamo gde joj više ne možete ništa!

Ćuti Vlada Srbije, ministri i minstarke, ćuti i većina medija. Poručuju nam : Vaše pravo je da ne znate ništa!

Ove posledice nećete moći da sanirate, ovakve posledice nemaju lek, možete da pognute glave, tako osramoćeni svi vi “veliki” da se zatvorite u svoje nedostupne kancelarije i da čekate da primite još jednu platu i pobegnete glavom bez obzira. Ali zapamtite, od svoje savesti nemate gde.

Ovim tekstom želim da vam poručim par stvari:

NEĆEMO DOZVOLITI DA MARIJU ZABORAVE, ona će biti simbol naše dalje borbe za normalna i dostojansten život žena.

NASILJE NIJE PRIVATNA STVAR, prijavite nasilnike jer tako možete da sprečite najstrašnije ishode.

ORGANIZOVANO ĆEMO PODSETITI INSTITUCIJE NA NJIHOVE OBEVEZE.

MEDIJI KOJI SU SE BAVILI OVOM TEMOM

Gračanica: Žena pretučena od strane supruga, u teškom stanju prebačena u UKC Priština na dalje lečenje

 M.Ž. iz Donje Gušetice preminula od posledica povreda 

Preminula žena iz Gračanice od povreda koje joj je naneo suprug

Преминула жена из Доње Гуштерице коју је претукао супруг

M.Ž. iz Donje Gušterice preminula od posledica povreda

TRAGEDIJA KOD GRAČANICE Muž pretukao ženu, ona preminula u bolnici od povreda

Preminula žena iz Donje Gušterice koju je pretukao suprug

Preminula žena koju je muž PRETUKAO kod Gračanice: Dva dana se borila, ali podlegla povredama – Nasilnik iza REŠETAKA!

Tužilaštvo porodično nasilje u Gračanici prekvalifikovalo u teško ubistvo; Izdata naredba za obdukciju

Nasilje u porodici tužilaštvo prekvalifikovalo u teško ubistvo

Ministarka pravde o ubistvu žene iz Donje Gušterice: Duboko sam šokirana tragedijom – za ubice maksimalna kazna

Saopštenje Mreže žena Kosova povodom smrti žene iz Donje Gušterice usled porodičnog nasilja

Osmani povodom ubista M.Ž. iz D.Gušterice: Svi moramo biti jedno, dok se nijedna žena ne bude plašila za svoj život

Osmani posle ubistva žene u D.Gušterici: Jedna žena manje, jedan ubica više

Marija Jovanović: „Ti to ne možeš“ me je dovelo ovde

Marija Jovanović diplomirana pravnica, upravnica filijale Rajfajzen banke u Gračanici, mama i pre svega veoma borbena i samostalna žena, u ŽensCastu je govorila o svom načinu života, ali i vaspitanju, odrastanju i uspehu koji je kako navodi došao kao posledica konstantne edukacije, odricanja i snage.

Marija Jovanović je govoreći o svom odrastanju kroz osmeh kaže da je bila „dečak“, misleći na stereotipni prikaz onoga šta se u patrijarhalnim normama smatra ulogama dva pola.

.„Ja sam kad sam bila mala bila „dečak“. Uglavnom sam vreme provodila sa ocem i onda smo gledali i išli na utakmice, fudbal i košarku , čak smo zajedno išli i u lov. Negde je moj otac i najviše uticao na formiranje moje ličnosti, a onda mi je mama dala tu neku žensku notu jer smo se kasnije od puberteta družile mnogo više, jer je neko nepisano pravilo da mama u pubertetu ne bude negde baš prijateljica. E kada se ta faza preraste mama postaje nabolji prijatelj“, priča Marija u ŽensCastu.

I pored toga što u odrastanju sa sestrama i bratom nije osetila značajnu razliku u vaspitanju ženske i muškog deteta, ipak je, kako napominje bilo nekih drugačijih pravila.

„Iako je tata bio pravedan on je naravno bio dominatan i strog, i postojale su razlike u tretiranju nas devojaka i našeg brata, a jedna od tih razlika je recimo što se tiče izlazaka znalo se da brat može da ostane bar par sati duže od nas devojaka“.

ŽensCast

Žena je sinonim za „mora“

O položaju žena u našem društvu Marija kaže da se i dalje zadržao zahtev i očekivanje od žene da „stalno nešto mora“.

„Mora da se uda, mora da bude majka, domaćica i sve to mora da bude savršeno. A kad nešto nije kako treba onda je mama kriva, a to je ono što mene baš istera iz takta“, objašnjava ona.

Ona takođe ističe da je teret koji žena nosi mnogo veliki, ali sa velikim žaljenjem ističe da najveće osude stižu upravo od drugih žena.

„Mnogo je toga stavljeno na teret žena. A najgore što to nameću druge žene. Možda mi možemo da kažemo da su nam nekada to nametali muškarci, ali mislim da nam sada to nameću žene.“

Posebno se u ruralnim zatvorenim sredinama kakve su na Kosovu zadržalo mišljenje da je „muško dete“ prioritet što posebno povređuje žene iako su one te koje na muškom potomstvu insistiraju.

„Znaš mene jako nervira kada ja na nečije pitanje da li imam dece kažem da imam tri devojčice, a onda usledi – u super četvrto će da bude muško. Zašto? Čemu? Zbog čega? Pa dobro… biće! Nažalost ovu rečenicu sam uglavnom čula od žena“, priča Marija svoja iskustva.

Žene ne koriste svoj potencijal

Na pitanje kako je uspela da dodje do onoga što je danas, Marija kaže da ju je najviše inspirisalo : TI TO NE MOŽEŠ!

 „Do ovoga danas došla sam jednom velikom borbom, odricanjem, ne odustajanjem. Jer hteli mi to da priznamo ili ne ovo što ja radim smatra se jednim tradicionalno muškim poslom, a sa tim je trebalo izboriti se, prihvatanjem svake vrste edukacije“, navodi ona.

Poseban izazov napretka u poslovnom smislu bio je napraviti balans između porodičnog i poslovnog života.

„Ja sam u jednom momentu morala da moju najstariju ćerku ostavim tri meseca i da otputujem za Nemačku, na jednu edukaciju. To je tada bilo baš 50:50, borile su se mama i poslovna žena u meni. I uspela sam da prelomim jer sam znala da njoj ne može da škodi a meni može da koristi. Jer ja verujem da sam tata ja ne bih imala tu dilemu znalo bi se da je mama kući, i da je u redu da nastavim dalje. Ali bila je velika dilema. Zbog toga me i okolina mnogo osudila rečima:“ostavićeš dete tri meseca“, kao da nema oca i kao da ću ga ostaviti na ulici.“

Ženama preporučuje da iskoriste svoje potencijale i da se stalno edukuju.

„Milsim da žene ne koriste svoj potencijal onoliko koliko bi zaista mogle, ne edukuju se dovoljno, tu ne mislim samo da klasično obrazovanje nego i na sve ostalo. Zašto ne kursevi, strani jezici, bilo šta što može da doprinese izgradnji ličnosti, a na kraju krajeva i materijalnog.“

Sto posto ženski kolektiv

Marija Jovanović na čelu je filijale u Gračanici u kojoj isključivo rade žene, na šta je kako kaže veoma ponosna. Na konstatacije klijenata da tu rade samo žene odgovara na sledeći način:

„Klijentima je prvi komentar „a gde su muški, a zašto sve žene“, na to odgovorim da ja rodnu ravnopravnost vidim samo ovako“ , kroz osmeh priča Marija.

Organizacija vremena je ključ

Poslovna žena, koja je uz to i mama i domaćica ali i sve ostalo što joj je društvo nametnulo, mora da se dobro organizuje. Ipak kada se dogodi da ne može sve da uradi u jednom danu, Marija kaže da kao većina žena prvo žrtvuje vreme za sebe.

 „Organizacija je jako komplikovana zato što prvo treba uskladiti poslovne i privatne obaveze, a onda obaveze u školi, vannastavne aktivnosti, rođendani i sve je to nešto što radi mama, u tim situacijama ponekad dozvolim da moj društveni život trpi. Znači i tu treba napraviti balans. Ja danas neću popiti kafu sa drugaricom, ali ćemo otići da kupimo poklon. Ali mama mora da žrtvuje sebe. Tate sa druge strane ne žrtvuju sebe toliko, čak i u idelanim slučajevima mnogo manje od mama.“

Iako joj iskustvo govori da je „žena ženi vuk“ ona se trudi da, kako kaže, uvek bude srećna zbog uspeha druge žene.

„Zato što mislim da bi trebalo da jedna drugu više podžavamo, hvalimo u smislu da zaista budemo ponosne jedna na drugu. Ja nedvosmisleno podržim svaku ženu, nevezano od toga da li sam je srela na ulici želim da podelim njen uspeh“, navodi Marija.

Marija Jovanović podelila je sa nama svoje misli o povećanom broju slučajeva nasilja u porodici, femicidu, funkcionisanju sistema u ovom smislu, očekivanjima, o vaspitanju svojih devojčica ali uopšte o životu. Ceo ŽensCast pogledajte na ovom linku.

Odlučeno: U Gračanici prvo “Kosovka devojka”

Na osnovu inicijative koju je pokrenula NVO “Pravo na pravo” o podizanju spomenika znamenitoj ženi u Gračanici većinu glasova kroz online anketu dobila je “Kosovka devojka”.

Od ukupno 92 odgovora, 59 glasalo je za prvi predlog što je oko 64 odsto od ukupnog broja glasova. Na slici ispod možete pogledati i ostale predloge i rezultate.

Anketa

“Mnogo mi je drago što je ovaj predlog poneo najveći broj glasova, jer mi se čini da Kosovka devojka ne samo da nema spomenik na Kosovu, već ni u jednom mestu u Srbiji”, navodi Milica Stojanović Kostić, predsednica NVO “Pravo na pravo”.

“Naredni korak u ovoj inicijativi je pokretanje online peticije koja će biti organizovana prema postojećim zakonskim regulativama”, navodi ona.

NVO “Pravo na pravo” još jednom poziva sve zainteresovane strane da podrškom daljim aktivnostima pomognu i podrže napore u podizanju svesti o značaju žena u našem društvu, a koje su nepravedno zanemarene svih prethodnih godina.

NVO “Pravo na pravo” pokreće inicijativu u Gračanici

NVO “Pravo na pravo” pokreće inicijativu o postavljanju spomenika zaslužnim Srpkinjama u Gračanici.

U centru Gračanice je na Vidovdan ove godine otkrivena bista naučnika i pronalazača  Nikole Tesle, poslednje delo vajara i akademika Svetislava Arsića Basare.

“Postavljanje ove biste navelo nas je na razmišljanje o tome koga cene i veličaju naši sugrađani, a posebno da li uopšte ima spomenika znamenitim Srpkinjama u našoj opštini,odnosno u samoj Gračanici”, navela je direktorka NVO “Pravo na pravo” Milica Stojanović Kostić.

U samoj Gračanici postavljeni su spomenici Kralju Milutinu u dvorištu OŠ Kralj Milutin, Milošu Obiliću koji je premešten nakon sukoba iz Obilića u ovo mesto, spomenik Janićiju Popoviću u dvorištu Doma kulture. Jedina žena kojoj je do sada podignut spomenik u Gračanici je kraljica Simonida i nalazi se u atrijumu škole.

“NVO “Pravo na pravo” je pre svega uzelo u obzir činjenicu da se na osnovu uvida u broj spomenika i tome da je samo jedan posvećen ženi, znamenite Srpkinje ne poštuju dovoljno i da je neophodno pokrenitu ovu inicijativu kroz peticiju koju ćemo kasnije predati Opštini Gračanica i zahtevati od iste da ispuni naš zahtev”, navodi Stojanović Kostić.

Nepravedno zapostavljene Srpkinje

Veliki je broj Srpkinja koje zaslužuju da se njihov lik i delo ovekoveči u vidu postavljanja biste ili spomenika u Gračanici. Istraživanjem javnog mnjenja došli smo do sledećih predloga koji su nam slale sugrađanjke i sugrađani:

  1. Kosovka devojka – neznana junakinja
  2. Milunka Savić
  3. Desanka Maksimović
  4. Nadežda Petrović
  5. Mira Alečković
  6. Milica Stojadinović Srpkinja

Nvo “Pravo na pravo” poziva sve relevantne institucije i organizacije kao i sugrađanke i sugrađane da daju svoj doprinos u odluci o tome koji će predlog biti usvojen. U narednih 10 dana NVO “Pravo na pravo” nastaviće da ispituje javno mnjenje nakon čega će biti doneta odluka o ličnosti čiji će spomenik biti zahtevan kroz peticiju.

Na ovom linku se možete izjasniti.

ANKETA O SPOMENIKU SRPKINJI